Tuesday, September 19, 2006

Elitne pripreme za elitni prijemni za elitni fakultet...

Pozdrav kolege arhitekti, kolege studenti i buduce kolege.

Kajem se sto ovaj blog nisam zapoceo pre tacno dve godine, kad sam poceo da pohadjam nastavu na Arhitektonskom Fakultetu u Beogradu, ali avaj... Vremeplov ne mogu da napravim, ali retroaktivno da opisem tok studija mogu, i tako cu i uraditi, jer osecam veliku potrebu da zapisem sve sto mi se desilo, i da ruzno iskustvo konacno ostavim iza sebe. Ja sam se u velikoj meri opekao, i dalje imam plikove, ali zato drugi ne moraju, i mozda ce im ovaj blog pomoci u tome. Arhitektonski fakultet ne gori burnim zuto/crvenim plamenom, ciji je sam prizor neprijatan, vec gori suptilnim, nevidljivim plamenom, koji se iz daleka (pa ni izbliza) ne vidi... ali pece isto kao i obican i ostavlja ruzne oziljke.

Mozda sam cak i pogresio u prvoj recenici, mozda je blog trebalo zapoceti jos godinu dana ranije, jer pohod na arhitekturu pocinje bas tad, u vecini slucajeva - godinu dana pred prijemni ispit. Tada se zrtvuju najbolje godine zivota, i roditelji salju decu kod raznoraznih sarlatana, nesvrsenih studenata, pedofila i narkomana i placaju im da deci drze "pripreme" za arhitekturu.
Za one koji ne znaju o cemu pricam, verovatno nemaju sta da traze na ovom blogu, jer ako imaju veze sa arhitektonskim fakultetom, ili planiraju uskoro da je imaju, ili su prosli kroz pripreme, ili ce tek proci, i nema mnog odstupanja od tog pravila. Ali ipak, pokusacu da obrazlozim...

Oko arhitektonskog fakulteta je stvorena nevidjena fama, skoro sam sasvim siguran da slicno nesto ne postoji ni kod jednog drugog fakulteta, barem ne u Srbiji. Kako smo citavu deceniju proveli u potpunoj izolaciji, sve mozemo posmatrati na lokalnom nivou, tako Arhitektura u Beogradu uziva status "elitnog" fakulteta, kao Ivy League koledzi u Americi, ili Oxford u Engleskoj.
Jos uvek nisam uspeo da saznam poreklo ovog statusa, ali verovatno ima veze sa nekim starijim, dalekim periodom, "vreme pre vremena" sto bi se reklo, i nekako je to zadrzano i do danas, i mnogi se sad pozivaju na staru slavu... Da, dok slusate price o fakultetu, sve deluje elitno - upis... hm... upis... hm...
Pa u stvari, to bi bilo to, ne verujem da se mnogo ljudi raspituje o fakultetu, nacinu studiranja, uslovima, karijeri posle fakulteta, kada su svesni koliko je tesko uopste upisati se (ili decu). Onda opet, verujem da ljudi imaju mnogo vise kontakta sa arhitektama, koji su to nekad davno studirali nego konkretno sa studentima. Barem ja mislim da je tako, i u neku ruku je to logicno, studenti, navodno malo stariji i zreliji, se uglavnom drze svoje sorte - drugih studenata, ne druze se preterano sa "klincima" srednjoskolskog uzrasta, da bi sad mogli da im prenose svoja iskustva. Roditelji koji bi da svoju decu upisu na elitni fakultet, opet nemaju puno kontakata sa studentima, pre ce biti da znaju nekog sa svoje generacije ko je arhitekta i koji je zavrsio isto to.
U krajnju ruku, i ja dolazim iz porodice sa arhitektonskom pozadinom, i ja sam saznao za "elitni" fakultet uglavnom od stare garde, potencijalno korisne informacije od studenata savremenika koje bi ukazale da se tu nesto ipak promenilo, bile bi obradjene negde na sred puta i otpisane u maniru "pa to je tezak fakultet..." od strane starih znalaca.
Ako bih se usudio jos jednom da analiziram poreklo statusa "elitnog" fakulteta, uzeo bih u obzir da su 90e bile isarane ratovima, sankcijama, revolucijama, 80e losim ekonomskim i nestabilnim stanjem u zemlji, 2000e nekim pseudo reformama, mogao bih da zakljucim da je status zasluzen pre ne manje od 3 decenije, i da se nekako odrzao i do danas. Bas me zanima da li bi se jos neko slozio samnom po ovom pitanju.

Da se vratimo na "elitni" prijemni ispit, za "elitni" fakultet. Dakle, uvek je velika navala na dobre fakultete, ali eto uprkos tom pravilu, velika je navala i na Arhitektonski fakultet. Dovoljno je reci da 600 ljudi konkurise za 200 mesta i da roditelji (po mom dosadasnjem iskustvu, vecinom su roditelji u pitanju) pocnu da panice. "Kako ce se moje zlato upisati?!" je pitanje koje pocinje da ih muci onog trenutka kad se "zlato" odluci da bi upisivalo arhitekturu. Dobro, svako ima svoje razloge, nadam se da je vecini roditelja stalo da im deca imaju sto ispunjeniji i kvalitetniji zivot, pa gledaju da im zadovolje zelje, ali naglasavam ovo "nadam se", jer ima i dosta onih kojima deca sluze za zadovoljavanje svojih bolesnih ambicija, a ima i onih elitnih gradjana, koji jedu u elitnim restoranima, voze elitna kola, elitno se sisaju kod elitnih frizera, i elitna deca moraju da im pohadjaju elitne fakultete...
Koji god da su razlozi cilj im je svima isti, tako da u manje vise isto vreme svi pocinju da deluju, svako na svoj nacin. Neki trazi veze, neko ne, ali svi, bez obzira, upisuju takozvane pripreme za ispit kod gorepomenute gospode. Posto se vec decenijama zna kakav je taj ispit, koji kvaliteti su potrebni da bi neko bio arhitekta, ili barem da bi upisao fakultet, stvorena je citava industrija ciji je cilj da kompletno anulira smisao prijemnog ispita i da iznudi stotine hiljada evra od naivnih roditelja.
Fenomen ovih priprema je stvarno fascinantan i zasluzuje mnogo dublju analizu, ali nazalost to ce morati da uradi neko ko je procitao malo vise knjiga od mene i ko nije spavao na casovima sociologije.
Ja cu pokusati da se izvucem sa malo sazetijom analizom.

Dakle, pripreme postoje, postoje vec godinama, i neki od najvecih veterana te industrije su se vec povukli i prepustili posao drugima.

Stvarno je raznolik profil ljudi koji ove pripreme drzi, mada vecina njih ima neke zajednicke osobine, i vecina ih se moze svrstati u kategoriju "sarlatani". Tu ima svega, od korektnih ljudi, preko slikara i arhitekata, pa do pitaj boga cega, nesvrsenih studenata, narkomana, pedofila (aka ljudi koji se bave amaterskom fotografijom maloletnih devojcica)... Bukvalno sta god vam padne na pamet, ne bi me cudilo da su se u medjuvremenu pojavili Alf i Spajdermen da drze pripreme za fakultet jer ne mogu da zarade dovoljno radeci ono sto inace rade.

Pripreme su skupe. Dobro ajde, sad sa novim fakultetskim skolarinama, njihova cena deluje kao sitnis za uzinu, ali nove skolarine su donete ovih poslednjih godina. Pre kad je bilo skroz besplatno, ili uzasno jeftino, a plate daleko manje, dati 1000-1500 maraka za 9 meseci priprema je bilo stvarno tesko. Pa i danas 500-600evra mnogima nije mala para, i to jos za kockanje, niko za ovaj novac ne garantuje da ce upisati necije dete, cista kocka...

Kad se sagleda neki siri plan, pripreme se mogu otpisati kao potpuno beskorisne. To je vestacki stvorena privreda, od nje nema koristi apsolutno niko osim samog pripremaca. Trecina ljudi ce se upisati, dve trecine ce pasti i to bez obzira na pripreme, jer se ionako svi pripremaju... Trecina ljudi ce zavrsiti fakultet (mozda sam i preterao sa ovom brojkom, mozda je to daleko manje) dve trecine ce odustati, ili pre ili kasnije.


Dakle, cela prica se svodi na to koliko para neko moze da ulozi u svoje dete, i zavrsavamo sa vrlo nepravednom trkom. Crtanje, matematika, nacrtna koji se polazu, kad je u pitanju osoba sa bar trunkom talenta za to sto radi, svodi se na cist zanat. Crtanje isto tako, ko nacrta 300 crteza pre prijemnog, sigurno ce ga poloziti sa puno poena, ko ne moze da savlada nijedan crtez, taj nema talenta, i nema sta tu da trazi na prvom mestu.
Dzaba sto neko moze da uradi sve te zadatke, bez ikakvog vezbanja, bez ikakvih priprema, i sto sjajno kapira prostor, perspektivu, nacrtnu geometriju, opet bez ikakvih vezbi i priprema, kad ce ga dvesta ljudi sustici mozda cak i prestici cistom rutinom, cistim zanatom.
Ovo naravno nije klasicna prica o zecu i kornjaci...
Zec ovde nije po definiciji lenj, i ja kad spominjem zeca u ovom kontekstu uglavnom mislim na hipertalentovanu decu, koja kako to uvek biva, nemaju sredstava da priuste sebi pripreme, ili slicne fancy egzibicije kao razmazena i privilegovana konkurencija.
Kod kornjace isto tako nije bas sve cisto, kornjaca u ovom slucaju ne pobedjuje SAMO svojom upornoscu, istrajnoscu, voljom, marljivim i vrednim radom, vec dobija instant prednost serviranu na tacni, samo dodati malo vode. Ako ste gledali duska dugouska, kad se takmici sa kornjacom, e pa kornjaca u tom crtanom ima oklop na mlazni pogon, ova prica je slicna... ili to, ili je start cesto kornjaci pomeren, put malo kraci i sl.


Pored ovakvih izuzetaka (hiper genija, predispozicioniranih arhitekata) i totalnih duduka kojima tu nemaju sta da traze, ostaje onaj najveci uzorak, siva masa. Njima je savrseno sve jedno da li se svi trkaju sprintom, da li svi voze bicikle, ili formule, kad su im svima isti motori, a staza ne zahteva tehnicko znanje i iskustvo... prava linija, dovoljno je samo dati gas. Pojavili se oni na prijemnom bez ikakvih priprema, ili svi sa pripremama, mislim da bi potpuno isto prosli.
Mada, i ja sam malo odlutao u domen ciste teorije, ovo bi naravno bilo u idealnom slucaju, da pripreme prate neki obrazac, tipa, "danas ucimo to i to iz matematike, sutra crtamo takvu i takvu kompoziciju." Ne naravno, ovo nije slucaj, slicnosti izmedju razlicitih priprema i pripremaca su otprilike kao i slicnosti izmedju pauka i coveka - oba stvorenja se krecu uz pomoc ekstremiteta.

Najbolji primer je tip koji je vec postao legenda, koji je dao oglas da garantuje upis deteta, jednostavno, ako se ne upise, dobije pare nazad. I tako on na pripremama nista nije radio, ali nista, apsolutno nista, nista, nije ih cak ni drzao. Veza... ne, nije ni veza u pitanju, nije covek imao nikakve veze. Pa kako je to izvodio? Nikako, jednostavno, sacekao bi da dodje prijemni, svi kandidati bi izasli, neki bi sigurno polozili jer su jednostavno talentovani, crtali su u dizajnerskoj skoli, radili matematiku u matematickoj gimnaziji ili nacrtnu u arhitektonskoj, neki bi pali jer ili nisu talentovani ili nisu nista vezbali. I...? Pa nista, tip bi vratio 20.000 maraka ovima sto su popadali, ali bi zadrzao 10.000 od ovih koji su se upisali... zar nije genijalno?

Kod najstarijeg veterana otisli su toliko daleko, da su cak i sajt napravili. Ljudi su se profesionalno posvetili ovom pozivu, ovde nije u pitanju solo projekat, ovde je u pitanju tim, biznis. Radi se u malim grupama, radi se ozbiljno, profesionalno, crtanje se savlada jednom za svagda.

Kod tipa koji se bavi amaterskom fotografijom, radi se... crta se... slikaju se mladi zenski aktovi (foto aparatom)... Ne izlaze tu neki sjajni crtezi, ne savlada se univerzalan pristup matematici, a ne obrade se bas ni sva pravila perspektive... ali postoje drugi kvaliteti. Ovde dolaze kornjace... a izlaze super kornjace. To su kornjace koje imaju turbo mlazni pogon u oklopu, i kojima je cilj pomeren na polovinu staze, a start... pa isto na polovinu staze.
Ovaj tip (verovatno koristeci kristalnu kuglu ili mu dolazi u snu) nekako zna kakvi ce zadaci biti na ispitu, i kakva ce se kompozicija crtati. Neverovatno, prvi put sam u zivotu video puskice za crtez. Skicirana kompozicija, premereni odnosi elemenata, njihov polozaj... Jos kad uzme da sprema preko 100 od 600 ljudi, stvarno se covek zapita, u cemu je poenta.

Ja sam pripremao kod lika koji je posebna prica. Tu pricu sam napisao pre dve godine, ali sad kad gledam sa ove distance... pa ovce su za sisanje. Kajem se samo sto sam i ja bio jedna od tih ovaca, a i dalje me muci taj neki moralni kodeks, ne znam bas da li bih i ja bio u stanju da i sam šisam te ovce. Naravno, voleo bih da zaradim 50.000 evra za godinu dana ne radeći apsolutno ništa osim malo druženja sa klincima, i sto je bitnije klinkama par sati tokom vikenda, ali ja bih morao te ljude barem malo da ispoštujem, ne bih im duvao duvan pravo u lice, barem toliko...



I tako... elitni prijemni za elitni fakultet se svede na to ko moze svojoj deci da priusti elitnije pripreme, odnosno, odnosno ko je ovde elitniji roditelj...
Iako sam prvog dana na fakultet dosao sa osmehom do usiju, pun entuzijazma, iako mi je bilo toplo oko srca, nije mi bas sve jedno bilo... Prvog dana sam video celu svoju generaciju na okupu, i izmedju ostalog, video sam neke ljude kojima tu jednostavno nije nikako mesto... ljudi koji su uzeli mesto nekim drugim ljudima...
Na zalost, da sam bio siromasniji za ovo iskustvo prijemnog, da je tu teklo sve glatko, ozbiljno i profesionalno mozda bi me malo teze, ili bar malo kasnije dotaklo sve ovo. Mozda bi membrana bila mnogo jaca i izdrzljivija, ovako je pukla, dosta i pre samog upisa a narocito pre pocetka studija. Jednostavno, nisam mogao da izbijem iz glave misao, ako je ovakva situacija sa prijemnim, ako je vec tad ocigledna korupcija, odsustvo morala... sta me tek ceka?

I docekalo me je svasta, ali o tome drugom prilikom.