Wednesday, October 19, 2011

CAD u prvoj deceniji 21 veka na Arh. Fak. u Beogradu















2004e godine sam upisao arhitektonski fakultet u Beogradu. Kompjuter sam poceo da koristim daleke '89 godine, tri godine pre nego sto cu poci u skolu. Da mi je odma neko pokazao kako se programira, verovatno bih sad bio CEO neke softverske firme ovde u zalivu. Majka mi je stalno poturala knjigu Basic-a, ja sam uporno kucao te komande u dos promptu, i digao sam ruke nakon sto sam procitao istu gresku 20 puta.

Ali, sa vedrije strane, devedesete sa svim svojim carima su brzo prosle uz mnoge PC igrice zbog kojih mogu da kazem da mi je detinjstvo cak i bilo srecno. Bio sam srecan kad sam imao struje da igram igrice, i kad niko nije radio na kompjuteru. U medjuvremenu, radovao sam se trenutku kad ce se kompjuter osloboditi ili kad ce doci struja.

'99 sam poceo da radim aktivno u 3d studio maxu, ubrzo zatim, poceo sam da ucim i AutoCAD, pre svega kako bih mogao lakse da procitam arhitektonske planove kako bih pravio 3d modele zgrada, a zatim sam poceo da crtam i svoje projekte.

U arhitektonsko tehnicku skolu sam se upisao naredne godine, u Eksperimentalno Kompjutersko odeljenje.

Medjutim, od kompjutera smo otprilike samo K i videli.

U prvom razredu, cini mi se da smo imali tehnicko crtanje, i koliko se secam bilo mi je jako interesantno. Stara rotringova tabla je radila kao podmazana, a na A4 formatu je bilo lako nacrtati bilo sta. Cak smo dobijali jako interesantne zadatke.

Ne mogu da se setim kada smo zapravo u kurikulumu imali kompjuterski predmet. Mislim da je pocelo na trecoj, ali mozda cak i na cetvrtoj godini. Razradu glavnog projekta smo ipak morali da radimo peske, i tu sam prvi put upotrebio ploter. Sa drvenom mekanom olovkom, linije su ubrzo postale debele, a zbog tezine olovke bile su prilicno blede, ali prevara je prosla maltene neopazeno.

Savremen covek 1 - prevazidjeni dinosaurusi 0


Najinteresantnija anegdota iz ovog perioda je vezana za moju sirotu razrednu. Zena je generacija moje majke, i nikada nije radila na kompjuteru. Negde krajem drugog, ili treceg razreda, otisla je kolektivno sa polovinom odeljenja na kurs u vincu. Dakle, zvanicno, imala je istu kolicinu treninga kao i svoji djaci, ali u praksi verovatno i manje.

Posle 2 meseca raspusta... vratila se da nam vodi CAD predmet. Bilo je jako korisno... za nju, jer smo mi nju ucili.



2004e, upisao sam arhitektonski fakultet. Na AC-u je asistent, mislim da se zove Djordje Nenadovic, predstavio predmet. Neko vreme sam pamtio tacno sta je rekao, sad mogu samo da parafraziram:

(drzeci rapidograf sa dva prsta kao da je... posran): "Ovo je rapidograf. On se vise ne koristi, jer je prevazidjen. Danas se sve radi na kompjuteru. Ja ga takodje ne koristim jer sve radim na kompjuteru. Ali vi ce te ga koristiti."


Ovaj predmet je bio nesto najbesmislenije sto sam u zivotu radio. Mnogi ljudi smatraju da je vojska besmislena. Ja smatram da nije prijatno da se neki balavi desetar izdire na vas i da ustajete ujutru, ali na kraju toga ipak dodju neke pozitivne stvari. Lakse je ustati i otici na posao. Telo se dovede u form. Steknete znanje za baratanje oruzijem, i mozete da povedete revoluciju.

Iz AC-a apsolutno nista korisno njie moglo da izadje.


Nakon nekoliko besmislenih vezbi, dosla je ta cuvena omrazena srafura. Prilicno slozeni vitki oblici, morali su da se ispune crnom bojom ,spartanjem .5mm debelih linija koje se dodiruju. KAd rapidograf procuri, sve mora iz pocetka. Secam se da su mahom svi provodili ceo vikend samo crtajuci ove radove.

Ja samo sto nisam dobio nervni slom dok sam crtao taj rad. Negde nakon cetvrtine zavrsenog posla, poludeo sam i poceo sam da ispunjavam ostatak na razne nacine. Salvetom umocenom u mastilo, stapicima zausi, cetkicom... bilo je musavo, samo cu to reci.

Naravno, i ocena je bila musava, ali meni je to sve bilo u binarnom sistemu, mogao sam da prodjem, to je 1, i mogao sam da radim ponovo, to je 0.


U ocaju, setio sam se mog dobrog druga, texas instruments plottera iz 90e godine.

Znam da je bio zapostavljen neko vreme od kako ga je zamenio moderan inkjet stampac. Secam se takodje da je 90ih bio problem odrzavati ga, jer ja zahtevao specijalno mastilo, pa specijalne rapidografe, pa su mnogi proizvodjaci nestali ili prestali da proizvode pa su bili potrebni adapteri da bi druga pera radila. Ovo je pod embargom bilo narocito skupo.

Medjutim, ispostavilo se da jedan od adaptera moze komotno da primi standardni rotringov rapidograf, kao da su stvoreni jedan za drugo. Obicno mastilo takodje nije bilo problem, bar ne za ovo sto je mni trebalo.

Problem je bio sto radove nije bilo potrebno samo tusirati, vec i iscrtati obicnom olovkom, ili cak kombinacijom. Ali i za to sam nasao lek, set rotringovog sestara, imao je kratku tehnicku olovku, koja je mogla da prodje ispod nosaca za pera na ploteru, gde je obicna olovka udarala. Na kraju, ostao je problem blede olovke, u ocajanju, tako blizu cilja, dohvatio sam se prvog predmeta koji je bio pri ruci, 3 novcica od 100 forinti. Oni lepi, teski.


Na kraju krajeva, prosecna ocena koju je robot nacrtao, bila je 7. Umeo je da "stucne" kad je vukao kose linije, pa je izgledalo kao da se pomerio lenjir, i krugovi mu nisu bili precizni, pa sam njih naknadno crtao.

Takodje, sve te srafure, bile su prevelike za dedu iz teksasa. Nije imao dovoljno memorije da primi ceo crtez, pa sam morao iz vise puta da ga saljem. Secam se da je na tim slozenijim crtezima, islo par sati samo da se bejbi situje ploter, ali verovatno bi otislo 20 da se nacrta rukom...


Pamet 2 - mediokritet 0

Sunday, September 18, 2011

Bio sam u pravu! Od AC-a do bim-a...

Sa archicadom sam imao prilike da se susretnem pre skoro deset godina. Radim 3d arhitektonske modele vec vise od deceniju, i u jednom trenutku, pojavio se pametan CAD program, koji je kao nusproizvod tehickog crtanja, davao i 3d model.

Tad su kompjuteri bili daleko sporiji, i napraviti fotorealan render bilo je jako zahtevno i komplikovano. U tom pogledu, archicad je uvek kaskao, jer je kvalitet grafickih prikaza bio na jako niskom nivou, tek tako da se moze reci da ima tu opciju. Mene je u tom trenutku interesovalo samo da li moze da olaksa izradu samog modela, i da li moze da se iskoristi u drugom programu kako bi se oplemenio krajnji rezultat. Bilo je jako puno problema to izvesti, te sam digao ruke od daljeg istrazivanja.

Nisam siguran da li je bolje reci da sam bio konzervativan, ili lenj, ali sto se tice samog dizajna / tehnickog crtanja, nije me interesovalo da ga ucim. Takodje, majka je cesto insistirala da joj pokazu kako se u archicadu mogu napraviti komplikovaniji oblici poput onih sa kojima se ona susrece pri projektovanju crkvi, i uvek je bilo tesko izvodljivo, te je i na mene to nekako uticalo, jer autocad je ostala glavna platforma sa kojom sam imao susret svakodnevno. Ovo se sve desava ranih 2000ih, situacija sa ovim programima je bila daleko drugacija nego danas.

Proteklih nekoliko godina, BIM programi poput archicada uzimaju maha, i polako postaju standard. AutoCAD i slicni programi su samo rapidograf i lenjir na steroidima. I dalje se radi veoma neinteligentno tehnicko crtanje, samo je alat malo pametniji, i neke funkcije su lakse. BIM je potpuno novi nivo. Dok je autocad samo zamenio jedan segment tradicionalnog projektovanja, BIM tezi ka tome da ceo proces promeni iz temelja.

Proteklih 25-30 godina, imali smo mogucnost da crtamo na kompjuteru, da umnozavamo segmente crteza, da ih preslikavamo u ogledalu, da iskoristimo jednu osnovu za izradu vise crteza, da lako manipulisemo sa razmerama... Ali i dalje smo CRTALI, svaki CRTEZ.

BIM prakticno moze potpuno da izbaci crtez iz upotrebe, i ne bi me cudilo da se u nekoj skorijoj buducnosti kad postane standard to i desi. Za neupucene, BIM podrazumeva izradu pametnog kompjuterskog modela zgrade koji sadrzi sijaset informacija. Building Information Model.

Najbanalnije objasnjenje bi bilo : Napravis 3d model zgrade, koji sadrzi informaciju o raznim svojstvima svakog prozora, svakih vrata, svakog zida, krova, poda... Arhitekta koji oblikuje prostor, i definise ove materijale, taj isti model prosledjuje inzinjerima, koji u njemu sprovode svoje instalacije, i dopunjuju model novim informacijama. Ovaj model moze da se posalje na analizu opterecenja, uticaja vetra, zemljotresa, mogu da se urade proracuni osvetlenja, a na kraju, cak moze da se izradi i kvalitetna prezentacija.

Dakle, nije potrebno da arhitekta prosledi stotine crteza, bilo na papiru ili .dwg fajlu, inzenjerima, vec taj jedan model, sadrzi sve informacije i svi mogu da ga koriste.

Primera radi, dovoljno je definisati neki sendvic zid, sta sve sadrzi, i onda povuci samo jednu liniju, dok program crta 10 linija svakog sloja u osnovi, automatski dize zid u 3 dimenzije, odmah na raspolaganju postoji detalj, odmah postoji informacija odnosno crtez preseka zida. Program resava sta se desava na uglu. Ubacivanje prozora se desava odredjivanjem jedne tacke, program opet automatski resava detalje, sece linije, ubacuje u 3d model i sl. Prednosti ovakvog nacina rada nije potrebno ni isticati, ocigledne su.

Medjutim, ono sto deluje kao nocna mora je, prebacivanje na ovakav nacin rada. Mnogo arhitekata postoji koji se ne snalaze sa radom na kompjuteru, a opet funkcionisu i opstaju na trzistu. Mnogo arhitekata i crtaca postoji koji su starija generacija, i koji su i obican CAD naucili da koriste pre 20 godina, i njihov nacin rada se razlikuje od novih generacija.

Njihova tranzicija ce biti veoma teska.

A i cak pored toga sto se kompjuter koristi jako dugo, (ne na nasem fakultetu) ne postoje jedinstveni CAD standardi, i prebacivanje fajlova iz firme u firmu cesto ume da bude nocna mora, a to sad upravo imam priliku da iskusim u velikoj americkoj kompaniji.


BIM, po svemu sudeci, mora da bude i verujem da ce biti, standardizovan.

A savladati ovako opsiran program, pri tom po nekim univerzalnim standardima koji ce verovatno biti podlozni promeni kako se ljudi susrecu sa sve vise problema, je verovatno nocna mora.

Firma u kojoj radim, ima kancelarije po celom svetu, i samo u San Francisu radi preko 130 ljudi. Revit je tema godine, jer mnoge arhitektonske firme vec uveliko koriste ovaj program, i inzinjeri kaskaju, jer ne mogu da rade u revit fajlovima, te umesto da sve bude daleko jednostavnije i efikasnije, uvodi se ceo novi korak prevodjenja fajlova, modela u crteze, crteza u modele, pa sve moza na kraju ispadne jos manje efikasno.

Ja jos pokusavam da naucim organizaciju firme, i mnoge stvari mi nisu jasne, posto kod nas ni ne postoje toliko velike firme, a i one velike, ne funkcionisu na ovaj nacin.

Ovde meso cine inzinjeri. HVAC (grejanje, ventilacija?), Masinci (ne znam zasto je hvac druga kategorija), elektricari, plumbing, i moje odeljenje - lighting design. Structural cini mi se da ovde nije zastupljen, i postoje neko odeljenje koje se zove "environment and energy" i mislim da se sastoji od raznoraznih konsultanata sa razlicitim obrazovanjem, koji saradjuju sa inzinjerima.

Pored inzinjera, postoji CAD odeljenje, koje izgleda saradjuje sa svima. To su tehnicki crtaci, koji poznaju program(e) resavaju sve probleme vezane za program, i crtaju bez verovatno preteranog udubljivanja u sustinu. Inzinjeri takodje sede ispred cad-a, ali nisam siguran koliko i sta tacno u njemu rade posto imam utisak da dosta vise koriste crveni flomaster i odstampane crteze.


Kako sad u ovakvom okruzenju funkcionise prelazak na BIM, odnosno autodesk revit koji je standard u severnoj americi?

Pa, pocinje tako sto svi kukaju "jaoj, moramo da predjemo/naucimo revit". Onda, dovedu konsultante za revit sa strane, i to je onaj deo sto je mene dotukao.

Dok svi ostali manje vise sede ispred kompjutera i crtaju, glavni CAD/REVIT konsultant, po ceo dan seta po kancelariji, i caska sa ljudima koji pokusavaju da savladaju program. Svako malo, pojavice se u vasem boxu, sesti na sto, objasniti par komandi i koncepta, i otici dalje. Nije ni cudo sto je mrsav.

Medjutim, jedan takav nije dovoljan, te su morali da dovedu jos konsultanata. Devojka '83 godiste, koja je zavrsila UNUTRASNJU ARHITEKTURU, je dosla u inzenjersku firmu, da obucava ljude kako da koriste program.

Zato je ovo ovoliko cudno?


U najmanju ruku, kod nas se na dizajnu enterijera jos sve radi sa obicnim olovkama. Generalno doduse imam utisak da to i nije samo kod nas, nego da je to malo vise umetnicki naklonjena delatnost, pa i da ima nekakvog smisla.

Druga mnogo bitnija stvar je, ARHITEKTONSKO CRTANJE.

Pre nekoliko godina, pokusavao sam da objasnim mladjim generacijama sta je ozloglaseni AC.

Nastao kao tajni projekat americke obavestajne sluzbe CIA tokom 60ih godina proslog veka, razvijen je u najefikasniji sistem za mucenje vojnih zarobljenika, u cilju lomljenja njihovog duha, vadjenja informacija i dovodjenja do izdaje.

1983 godine, zahvaljujuci americkim novinarima Jill McKaye i Robert Bautista, u javnost su iscurili detalji ovih okrutnih metoda, i pod pritiskom javnosti, Americka vojska zajedno sa nekoliko vladinih bezbednosnih agencija bili su primorani da postepeno nadju humanije metode za izvlacenje informacija od zarobljenika.

Tokom 2000ih, Arhitektonsko Crtanje se i dalje koristilo samo na dva mesta u svetu. U Americkoj bazi gvantanamo i na arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Takodje, postojale su glasine i da se komunisticki rezim Severne Koreje obracunava sa disidentima koristeci Arhitektonsko Crtanje, ali ove glasine nikad nisu bile potvrdjene.


Naravno, ja nisam mogao da svarim ovaj predmet. Bilo je dovoljno sto sam u kompjuterskom odeljenju arhitektonsko tehnicke skole morao rucno da crtam, nisam mogao da se pomirim sa ncinjenicom da u 21 veku moram isto da radim i na fakultetu. Zaboga, pa autocad sam prvi put video '89 godine, kad ja majka kupila prvi kompjuter za biro. 15 godina kasnije, trebalo je da se vradim na rasfeder?

Srecom, ostao nam je jedan uredjaj iz '89 godine, koji sam uz malo majstorisanja uspeo da prepravim da radi AC umesto mene. Texas Instruments plotter, a0 formata, sa preksupim perima i specijalnim tusem, uspeo sam da prepravim da primi obican rapidograf i rotringovu kratku tehnicku olovku namanjenu sestaru.

*ubaciti sliku*

Negde od polovine prvog semestra, robot i kompjuter su crtali moj AC, ali opet sam dobijao uglavnom sedmice. Kako, nije mi bilo jasno, ali, taj fakultet i nije bas u dimenziji gde vlada logika, vec neke druge zakonitosti.


Secam se zapravo, da me je nastup ass. Djordja Nenadovica zapravo odbio od ovog predmeta vise nego bilo sta drugo. Bile su to prve vezbe, i g. asistent je odrzao uvodni govor. Uhvatio je rapidograf sa dva prsta kao da je... i rekao nesto poput ovoga:

"Ovo je rapidograf. On se vise ne koristi, i ja ga vise ne koristim zato sto se danas sve radi na kompjuteru. Ali vi cete ga koristiti."

Od prvog dana sam mislio kako je ovaj predmet besmislen. Niko nema apsolutno nikakvu korist od crtanja rukom, dok se dragoceno vreme moze iskoristiti upravo za ucenje nekog programa. Ako ne cak i BIM-a. Dizajn opet, koji smo dotakli u drugom semestru, takodje nije imao nikakvog smisla, bez ucenja ilustratora, photoshopa i sl. O maketama anagrama da ni ne govorim.

Apsolutno besmislen predmet.

Cuo sam doduse argument, od mladjeg kolege (mozda stoji i dalje na dizajnzona.com) kako ovakav predmet coveka uci strpljenju.

Ja sam pokusao da ga opravdam uporedjujuci ga sa vojskom. U smislu, nije lepo nama intelektualcima kad se neki klinac dere na nas, i tera nas da trcimo umesto da igramo igrice ispred kompjutera, ali na kraju krajeva, vratimo se iz vojske disciplinovani, u boljoj kondiciji, bez stomacina i ogromnih dupeta, i sve nas zene vole. Medjutim, kod AC-a nisam uspeo da nadjem nijednu pozitivnu stranu. Dril je vredan, ali moze da se primeni i kad se radi na kompjuteru.


Suma sumarum. REVIT, pogotovo ako budem ostao u americi, cu vrlo uskoro morati da savladam. Svi ce morati da ga savladaju. Moji vrsnjaci vec svi znaju da rade u njemu. Ta devojka sto je dosla ovde kao konsultant je dve godine starija, sto znaci da je pocela da studira jos ranije, i sigurno kad je kompjuter bio jos manje zastupljen. A pri tom, unutrsnja arhitektura, kod nas da je, verovatno nikad ne bi ni upalila kompjuter tokom studija.

Da u ovom trenutku baratam njime kao sto baratm autoCAD-om ili 3d studio Max-om, sigurno bih imao veliku platu i super poziciju. Ovako, verovatno cu propustiti taj voz, i savladacu ga zajedno sa svima, a onda necu biti samo jos jedna mekinja.

meh..

Mozda bi trebalo da me je sramota sto fakultet nisam zavrsio u roku. U proslom veku, pre reformi, bilo je valjda potrebno u proseku 7 godina da se zavrsi 5 godina studija na nasem fakultetu. Ja sam ostao u tom proseku, pa sa jedne strane mozda nemam cega da se stidim, ali sa druge strane, prosek se i menja, jer je sada nemoguce ne zavrsiti u roku. Tesko je cak postici i prosek ispod 9, ali sve se moze kad se hoce....

Pre je talenat bio neophodan da bi se zavrsio fakultet. Sad je talenat potreban da se fakultet ne zavrsi, ili da se produzi studentski status. Tako da, u moju odbranu, mogu barem da tvrdim da imam nekog talenta.

Jednu godinu sam izgubio zbog toga sto sam otisao u Ameriku. Radio sam svasta, i dosta toga naucio. Vratio sam se u zemlju pun elana, ali to se ubrzo izduvalo, jer sam bio kaznjen, pretili su da ce mi oduzeti prakticno dve godine studija, i morao sam da platim skoro 3000 evra da bih nastavio da studiram.

Najgore je bilo sto sam bio jedini koji je to, barem te godine, morao da plati. Ali, to je neka druga tema...

Minus frustracije, i ogroman finansijski udarac, odlazak u ameriku je ipak bio produktivan i otvorio je dosta vrata.

Naravno, mislio sam da pobegnem barem sa ovog fakulteta, ako ne i sa kontinenta, cim zavrsim 3 godine fakulteta. Bilo je cupavo, ali ipak sam uspeo da upisem tzv. "Master studije" odnosno moju cetvrtu i petu godinu studija. Na budzetu naravno, jer sam pametan i lep, pa manje i ne zasluzujem, uprkos dusmanima koji bi da mi to uskrate :)

Master studije su bile, na prvi pogled, veliko osvezenje, ali sa ove distance, mozda mogu da kazem i medvedja usluga.

Ako bih pokusao da sumiram sta su zapravo master studije, mislim da moze da stane u jednu recenicu:

Ne radis nista, a zavrsavas fakultet.

Pravi primer srpske "bleje"..

Ne mogu reci da su prve tri godine bile nesto preterano zahtevne. Prva jeste, jer je na prvoj postojao predmet Arhitektonsko Crtanje. To je ono sto svi volimo da radimo, samo sto oni to rade u zdrav mozak...

Ostalo, nije tesko palo, barem meni kao svrsenom arhitektonskom tehnicaru, koji je sve morao da ponavlja.

Bolonjske godine, bile su daleko jednostavnije sto se tice gradiva i obaveza. Ali, deifinitivno je postojao problem. Problem je bio pohvatati kada je koji mikro kolokvijum za koji mikropredmet koji je nastao fragmentacijom starih predmeta.

U poredjenju sa ovim, master studije su raj. Ako bi se uopste postovale obaveze opet ne bi bilo nista strasno. Dolazak na studio dva puta nedeljno, prakticno na konsultacije, pohadjanje jednog izbornog predmeta, jednom nedeljno, i predavanje iz jednog zajednickog predmeta, takodje jednom nedeljno. Ako je tu moglo da se nakupi 10 sati sveukupnih obaveza, pojescu carapu.

Naravno, obaveze nisu morale da se postuju, pa je tako studio nastava bila slabo posecena, predavanja nikako, jedino je mozda na izbornim predmetima moralo da se pojavi, s vremena na vreme.


U ovom periodu, uspeo sam da nadoknadim sve ono sto sam izgubio tokom detinjstva. Poceo sam malo da putujem, i definitivno je dobro doslo sto sam bio student (mada mi jesu neke vize i odbili).

Poceo sam da se bavim kendom (japansko macevanje). Poceo sam da vozim snowboard.

Logika kojom sam se poveo je bila - Da, mogu da odem na ETH Zurich (poceo sam da stedim 12k evra potrebnih da se uopste udje u svajcarsku), mogu da zamolim majku da proda sve nekretnine koje imamo, mogu da zivim na hlebu i kikiriki puteru, instant nudlama, ili popari, i mogu da steknem kvalitetno obrazovanje, ali isto tako verovatno cu celog zivota patiti sto nisam imao detinjstvo, a ni mladost.

Ovako, ne bih bio bas potpuna zamlata, jer bih uvek imao to opravdanje kako ja ZAPRAVO STUDIRAM, i uvek bih mogao da dokazem da ZAISTA zavrsavam fakultet, iako to ne bi bilo tako ocigledno.

Izlasci, nikad mi nisu nesto preterano interesantni bili jer su jako obezvredjeni u Beogradu. Bleji se na sve strane, niko nista ne radi ni posle fakutleta a kamoli za vreme fakulteta, siroti roditelji to sve izdrzavaju, i izlazi se svaki dan. Tek sad imam priliku da iskusim kako dobro dodje ventil posle 5 dana intezivnog rada, ustajanja, putovanja, stresa i svega.

Kendo, je nesto sto je bilo van dometa kad je oklop kostao 1000 maraka ili vise, i kad je situacija u zemlji bila ipak malo gora. Sa honorarima koje mogu da uzmem na renderima, ovo nije vise bilo tako izvan dometa, a vremena da radim i zaradim sam imao. Skoro sam sasvim siguran da i dalje ne bih mogao ovo da priustim, da sam zavrsio sam u nekom skupom gradu, sa toliko studentskih obaveza da ne bih imao vremena ista da zaradim.

Snowboard - ovo sam odavno hteo da probam, jer sam kao dete jako voleo skijanje. Ali kombinacija nemastine, 90ih, povreda, obaveza, sprecila me je u toj nameri. Godine uoci fakulteta, bilo je na granici priustivosti, ali vukao sam povredu kolena, pa me je sprecavalo da ulozim dosta novca u opremu, pa cak i putovanja, da bi na kraju sve propalo jer ligamenti ne mogu da izdrze takav vid naprezanja.

Medjutim, odvazio sam se i probao sam... reci cu samo da znam da su tri sezone skromna stavka u portfoliu, ali prve sezone sam (za vreme master studija) imao 25 dana na snegu, druge sezone oko 50, a prosle sezone 9 nedelja :). 9 nedelja na planini, u inostranstvu, a uspeo sam da zavrsim i semestar, i da zapocnem diplomski bez ikakvih posledica.


Jesam otisao previse licno, sa ovim unosom, ali dosta ljudi mi postavlja pitanja na koja sam u sustini upravo odgovorio.

U svemu valjda moze da se nadje pozitivna strana (osim u arhitektonskom crtanju). Doduse, mozda nove Bachelor studije na nasem fakultetu takodje nemaju pozitivnih strana, ali u masteru definitivno moze da se nadje.

Slobodno vreme je jako vredna stvar. Osim u Srbiji, gde ga svi mi mladi imamo na pretek. Sebe smatram vrednom osobom, u stanju sam da radim, da radim dugo, da ucim, i da se trudim. Ali jako je lako zapasti u zacarani krug u sredini kao sto je srbija. Tek sad kad sam u americi, shvatam koliko sam vremena protracio i proteklih recimo godinu dana. Nije da nista nisam radio, ali sam definitivno imao neiskoriscenog praznog hoda.

Kendo, snowboard, planinarenje ili bilo kakva slicna aktivnost je prilicno zgodna stvar za "networking". Ovde u kaliforniji su svi ludi za kampovanjem i planinarenjem, te je definitivno mnogo lakse upoznati nekog ako delite iste interese, a pogotovo ako imate nekog iskustva ili nekih zanimljivih prica. Niko nije zainteresovan za Partizanov rezultat sa poslednjeg derbija, ali bi rado da im se preporuci deo italijanskih alpa kada sledeceg meseca budu isli na odmor.

Vec imam planove za odlazak na lake tahoe kada bude pao sneg.


Dakle, mislim da sam delimicno dobro iskoristio, lose strane boravka u Beogradu i "studiranja" na nasem fakultetu. Medjutim, sa sadasnjim iskustvom, mislim da bih ga jos bolje iskoristio.

Za pocetak, www.dusanbosnjak.com bi bio daleko bolji sajt, ovo je samo placeholder. Ne bih mucao kada pricam nemacki, i ponavljao nakon svake dve recenice da dosta razumem ali da mi je tesko da pricam. Katakanu i hiraganu sam naucio da citam i da pisem, ali sam jako daleko od mogucnosti da se sporazumem sa nekim na japanskom. Crtanje sam potpuno zapostavio, iako sam hteo cak da krenem u sumatovacku. Jos uvek se slabo snalazim sa programima za obradu videa, iako sam mnogo puta imao potrebu da ih koristim. Ljudima se svidja sta umem da uradim na temi parametarskog dizajna, ali i dalje ne znam nijedan programski jezik...

Naravucenije. Skola jeste losa. Tacka. Sumnjam da ce se uskoro tu nesto promeniti jer je dravna skola odraz same drzave, a drzava tone. Ali, postoji mnogo nacina da se izvuce neka korist iz toga.

Neko vreme sam se plasio da se ne desi nesto slicno kao sa ekonomskim mehurom, da jednostavno pukne naduvani mehur reputacije koju arhitektonski fakultet u beogradu ima. Da jednostavno svi u svetu cuju kakav je raspad sistema u pitanju, i da prestaju da priznaju nase diplome. Da kazu "culi smo mi kakva banda kod vas predaje", "Culi smo mi da nastavu vode skoro iskljucivo demonstratori odnosno stariji studenti, cesto mediokriteti koji su dospeli do mesta zato sto su se uvlacili, a ne zato sto su kvalitetni", "Culi smo mi da se na svakom kolokvijumu i ispitu vara".

Ali po svemu sudeci to se nece desiti, te ova diploma, kakva takva je, ipak nesto vredi. A eto, dobra stvar je sto ne mora skoro uopste da se radi i da se trudi da bi se do nje doslo, dok je u svetu sasvim drugacije prica.


Za to vreme, moj iskren savet je, manje kafica, manje klubova, vise sedenja ispred kompjutera, vise citanja literature, ucenje jezika, i definitivno nekih hobija koji su popularni u ovoj kasti kojoj bi mi trebalo da pripadamo.












Monday, August 29, 2011

Diplomirao

Ovako bi trebalo da se zavrsi ovaj blog... ali i dalje bih voleo da ispricam pricu od poslednjeg unosa pa do danas...

Kad tad.



Pisem ponovo iz San Francisca. Jedva da sam uspeo nedelju dana da se odmorim od 3d posla, diplomiranja, i posle 30 sati puta i dugog leta, odmah sam narednog dana morao da se pojavim u WSP Flack + Kurtz, sve u uniformi, odelo kravata i da pocnem da radim. Moram priznati da mi se bas i ne svidja korporativna atmosfera, ali... sve ima svoje dobre i lose strane.


Wednesday, November 26, 2008

I sta se na kraju desilo?

Elitne master studije su za m-2007 pocele bez indeksa.

Mesec ipo dana nastave je proslo bez dodele indeksa, a i bez resenog statusa finansiranja.

Pocetkom novembra dobili smo indekse (nastava je pocela 15. septembra). U normalnim skolama, u normalnim zemljama, indekse bi dobili na svecanoj dodeli. Ali nasa skola nije normalna, ona je elitna.

Po istom ovom receptu, nisam dobio ni diplomu za zavrsene osnovne studije. U normalnim skolama, u normalnim zemljama, cin diplomiranja bi bio... ne znam, sigurno ne ovakav, a ne znam jer ne idem u normalnu skolu... vec elitnu.

Nema diploma, nema nikakvih papira, osim potvrde koja se izdaje na MOLBU studenta, i kosta 1800 dinara.



Pored ovoga svega, ispalo je na kraju ono na sta sami sumnjao, a to je da je fakultet muvao sa upisivanjem studenata kako bi homogenizovao grupe budzetskih i samofinansirajucih studenata.

Redovnih gen.2005 studenata je bilo manje od 260 i nisu popunili sva budzetska mesta. Da ne bi doslo do problema poput toga da se od preostalih studenata neko upise a neko ne, i kako bi stvar bila mnogo jednostavnija, fakultet je dodao neke studente na spisak iako oni nisu podneli papire za upis.


Dakle, prvo su dozvolili nekoliko vanrednih rokova kako bi se ipak svi stekli taj uslov (ja ga dadoh u avgustu), zatim su upisali sve koji su podneli prijave, a preostalih desetak mesta su popunili ljudima koji su otisli u beli svet, U MNOGO BOLJE SKOLE i koji nikada nisu podneli takve prijave.


Za divno cudo, znam za studente koji su se angazovali kada su culi da su se nasli na spisku iako su raskrstili sa ovim prokletim fakultetom, i koji su pisali fakultetu da ih skine sa spiska kako bi drugi mogli da dodju na budzet.

Iskreno, da sam se ja upisao na neki Delft ili ETH i da se moje ime naslo na spisku diplomskih studenata naseg fakulteta, bio bih veoma uvredjen.


Bilo kako bilo ne placam master. Mada, kod mene je bilo to savrseno jasno postavljeno u samom pocetku. Ja nikada nisam planirao da dam jedan dinar neke skolarine za svoju cetvrtu i petu godinu. Jedina promenjliva u toj jednacini je bila hocu li se upisati na master ili ne. Ne placanje je bila konstanta.

Da li u Srbiji treba talasati ili ne? Ne. Ne treba.

Prvo padnite na kolena, pa na dlanove, i tako cetvoroske se naguzite, na izvolte.

Saturday, September 20, 2008

ooouuOOuuoo Paranoja!

01.09.2008 Ja sam polozio organizacije gradjenja, jedini ispit koji mi je ostao za oktobarski rok, i koji je pao tacno prvog dana oktobarskog roka.

04.09.2008 Odrzana je sednica fakulteta gde je odluceno da ce se pri konkurisanju za budzet na Master studijama 08/09 uzeti u obzir i broj godina studiranja kao faktor.

11.09.2008 Dekan fakulteta odlazi na Biennale u Veneciji kako bi izbegao obavezu da odgovori na molbe.

13.09.2008 Predaju se dokumenta za upis na master studije. Ja u ovom trenutku imam polozene sve ispite, i potvrdu o tome. Nekoliko desetina studenata ostaje za oktobar 2 odnosno nema polozene ispite do ovog trenutka. Podsecam, u oktobru 2 se polaze samo jedan ispit, medjutim...

16.09.2008 Pocela je nastava za prvu godinu mastera, biraju se studiji i izborni predmeti. Ovog dana treba da se pojavi rang lista za upis master studija, medjutim, ne pojavljuje se, a neki ljudi jos nisu predali ni papire za upis.

19.09.2008 Petak, u 18:00, objavljuje se rang lista. NALAZI SE NA OVOM LINKU



Ja sam 261, odnosno prvi ispod crte za budzet, i pocinjem da mislim da je sad stvarno u pitanju neka zavera, ili osveta za ovaj blog i slicne aktivnosti.


Da dodam. Odluke sa te sednice od 04.09.2008 nisu bile objavljene sve do 12.09.2008, kao sto se vidi na sajtu fakulteta:



Bez obzira na ovo, cule su se glasine oko ovih odluka, kao i o broju budzetskih mesta (240 ili 260). Imajuci samo te glasine na raspolaganju napisao sam molbu da se tretiram kao da sam zamrzao status s obzirom da:

  • nisam bio u zemlji u periodu od decembra 2006e godine do oktobra 2007e godine, i da sam time propustio sve ispitne rokove,
  • da sam se obratio fakultetu vise puta sa molbom da mi se zamrzne status zbog inostrane prakse, sto fakultet nije hteo da uvazi
  • da sam prihvatio ponudjeni kompromis kako bih pre svega fakultetu olaksao birokratski proces
  • da sam ostavio dva ispita u dogovoru sa sadasnjim dekanom i tadasnjim prodekanom za nastavu, i da sam po prvom polaganju, dobio ocene 10 na ovim ispitima.

Molbu sam 10.09.2008 uputio pravnoj sluzbi fakulteta, prodekanu za nastavu i samom dekanu. Obrazlozenje za ovu odluku je bilo da su studenti koji su duze studirali mogli da rade na svom proseku, i da ga povecaju. U toj molbi, objasnio sam da ni ovo nije tacno, narocito u mom slucaju gde sam samo imao dodatno opterecenje tokom ispitnih rokova, i gde sam pratio dva predmeta u isto vreme. Dakle moj prosek je u ovom prelazu, odnosno "modifikovanom planu" mogao samo da se smanji.


Rang lista, koja je konacno objavljena 19.09.2008 izgleda jako jako sumnjivo:

  • Jedna osoba sa indeksom 2004 se nalazi na dva mesta. Jednom na budzetu, jednom ispod budzeta.
  • Navodno, nekoliko stranaca, se takodje nalazi na budzetu. Izgleda da se ziveti ceo zivot u srbiji imati roditelje koji 30 godina placaju doprinose vise ne ceni...
  • Navodno, manje od dve stotine studenata sa indeksom 2005 je upisalo trecu godinu. Sada je 260 budzetskih mesta popunjeno sa tacno 260 studenata sa ovim brojem indeksa.
  • Pravilo oko rangiranja na osnovu broja godina studiranja stoji samo do kraja budzetskih mesta. Posle toga pada u vodu i gleda se samo prosek.
  • Argument da je obnavljanje, odnosno duze studiranje pomoglo ljudima da dignu prosek isto ne pije vodu jer su generalno niski proseci ispod crte.

Pride, svi studenti koji su ispod crte su upisali 5 godina studija, studenti koji su se upisali 2005 su upisali 3 godine studija. Po svoj logici, obrnut bi trebao da bude redosled upisa.



Da li je zaista moguce da se odjednom, sve tako savrseno uklopi, da se sva budzetska mesta ispune samo jednom generacijom?

Ovde mi vec deluje kao da je ozbiljno muvanje u pitanju.


Friday, August 29, 2008

Radionica, koliko je u stvari fakultet nemaran.

U bolonjskom programu za osnovne studije, nalazi se predmet, odnosno obaveza koja se zove:

"Strucna praksa, ekskurzija ili letnja radionica"



Ova obaveza nosi 6 kredita, ali se zapravo radi o razdvojenim obavezama. Strucna praksa je zasebna stvar, nosi 4 kredita, sto je naravno nedovoljno za ono sto je potrebno uraditi - 120 sati prakse, pisanje elaborata i njegova odbrana.

Dakle,

"Strucna praksa, ekskurzija ili letnja radionica" - "Strucna praksa" = "Ekskurzija ili letnja radionica"


"Ekskurzija ili letnja radionica"



Ekskurzija ili letnja radionica je obaveza koja nosi 2 ects kredita, odnosno 56 sati i do sada je mozda najgluplja, najbesmislenija, najneozbiljnija i najkonfuznija sa kojom sam se do sada na ovom fakultetu susreo.

Istorijat:

Dok je praksa postojala i u starom planu (u drugacijem obliku), radionica ili ekskurzija nisu (osim apsolventske ekskurzije).

Dakle, prvi put se susrecemo sa ovim pojmom sa modifikovanom trecom godinom, generacije 2003, dakle u pitanju je skolska 2005/2006.

Posto tada naravno, nista nije bilo nikome jasno oko reforme, novog plana, i posto do pocetka naredne skolske godine nista nije bilo ni definisano ova generacija je jednostavno prosla bez ikakve obaveze. Nisam sasvim siguran da li je bilo i prakse, ali radionicu i ekskurziju niko jednostavno nije ni pominjao.


Kada je naredne godine dosla druga "modifikovana treca" godina u vidu generacije 2004, ekskurzija ili letnja radionica su spomenute, ali posto niko nije stigao nista da organizuje, jednostavno je svakom studentu poklonjena ocena (valjda 10?) i ta dva kredita... tako reci na lepe oci. Takodje, u ovom programu je bas naglaseno da je ili jedno ili drugo ili trece, pa se smatralo da praksa menja celu ovu obavezu. Moguce je cak da je i ocena sa prakse ovo menjala...


Danas:

U regularnom bolonjskom planu, praksa i radionica su dve razlicite obaveze. Prvo je bilo reci o ekskurziji. Trebalo je da se ide u Pariz, tokom uskrsnjeg raspusta, ako se ne varam.

"Imas 350eur da platis za ekskurziju? Super, mozes da zavrsis studije."

"Nemas 350eur da platis za ekskurziju? (uperen prst u sagovornika i grohotan smeh) HAHAHA ti si siromasan/a i nikad neces zavrsiti ove studije jer ce ti faliti dva kredita".


Onda je ekskurzija jednostavno otkazana. Jedan hotel nije bio u Parizu nego negde u Francuskoj, povezan sa parizom autoputevima i vozovima kao sto je Zagreb povezan sa Beogradom. Drugi hotel je bio u predgradju i sobe su se iznajmljivale na sat. U recenziji koja se mogla procitati na sajtu, osim kurvi i narkomana koje su ljudi opisivali, stajala je i slika wc-a zatrpanog djubretom i spricevima.

Iskreno, bio sam iznenadjen, jer ovakav smestaj nekako prilici tom terminu "elitni" kakav je nas fakultet. Odnosno, upravo je ovoliko elitan, i ocekivao sam da cemo se uputiti ka Parizu i ovim hotelima, punom parom napred.

To je bilo to sto se tice ekskurzije. Jednostavno je otkazana, druga nije organizovana, i ostalo je pitanje sta cemo raditi za ta dva kredita.



Onda je na scenu nastupila...

ARHITEKTURIJADA


Arhitekturijada - tradicionalni studentski festival alkoholisanja, drogiranja, orgijanja i u manjoj meri sporta, bi trebalo da nadoknadi ekskurziju, odnosno radionicu i omoguci studentima da dobiju 2 kredita.

U stvari, cini mi se da nije od pocetka bila ovakva prica, odnosno, na arhitekturijadu se islo prevashodno zbog arhitekturijade, ja recimo nisam ni znao da ce tamo biti organizovane neke radionice, a ni dan danas ne verujem da je to uopste bilo tako, ili da je neko njima prisustvovao.

Ali opet se svelo na istu pricu. Ko ima 100e da pljune za arhitekturijadu, eventualno je dobio sansu da odradi radionicu. Ko nije, ili ko je eventualno imao neke ispite da polaze, ostao je u neizvesnosti.

Kasnije, tokom ispita, pojavilo se neko polu-zvanicno obavestenje da se arhitekturijada, ili te radionice u okviru arhitekturijade racunaju za tu akademsku obavezu, sto je bilo pomalo porazavajuce, jer niko ne ide na arhitekturijadu zbog toga... zna se zasto se ide na arhitekturijadu.


Za studente koji su ovu priliku propustili, koji su dali sve ispite i kojima je ostalo samo ovo od obaveza, nije postojala nikakva informacija, sve do sredine avgusta.


Sredinom avgusta, objavljeno je da ce se uskoro pojaviti informacije o radionici. Nesto kao kada bi ste dolazili na fakultet svaki dan trazeci rezultate nekog ispita, da bi ste posle 5 dolazaka nasli istaknuto obavestenje:

"Ovim vas obavestavamo da ce se na mestu ovog obavestenja narednih dana pojaviti spisak ocena sa ispita"

Elem, obavestenje je u kratkim crtama ukazalo na mogucnost da se ova radionica odradi na nekom karnevalu brodova, 30. avgusta. Sve dodatne informacije, oko prijave, vremena, evidencije i sl. bice naknadno istaknute.

Zatim, pojavilo se obavestenje da je moguce prijaviti bilo kakvu posetu nekoj manifestaciji, poput recimo belefa i to otpisati kao radionicu. Istaknut je bio email.

Ja sam na email pisao, pokusavajuci da se informisem da li se nedelja arhitekture kojoj sam svakodnevno prisustvovao racuna kao radionica, i kakva je procedura oko prijavljivanja. NARAVNO, nikakav odgovor nisam dobio...


I sada, na dan danasnji, 29 avgust. 2008e godine, konacno se pojavilo obavestenje vezano za radionicu, ono glasi:


Ekskurzija ili letnja radionica - septembarski rok 8/29/2008

Za studente koji nisu uzeli učešće ni u jednoj od sličnih manifestacija radionica će biti organizovana 30.08.2008. u okviru manifestacije Belgrade Boat Carnival.
Zborno mesto je novobeogradska strana ispod Brankovog mosta u 19 časova.
Nije potrebno prethodno prijavljivanje za radionicu. Evidencija studenata izvršiće se na licu mesta. Radionica obuhvata posetu manifestaciji i pregled istorijata manifestacije koju je Arhitektonski fakultet, projekat PAPS pre pet godina poklonio gradu Beogradu. Studenti neće imati nikakvu drugu obavezu osim posete ovoj radionici za sticanje poena.


Uzecu Vujakliju i u duhu akademizma definisacu rec "radionica", do tada, napravicu spomenucu samo da sam oduvek bio pod utiskom da radionice podrazumevaju neki rad, odnosno ucesce.. U suprotnom ne bi bila radionica, vec bi bila neka... manifestacija, nesto cemu se prsustvuje.



Dobro, na kraju, zakljucak je, za radionicu, odnosno 2 ECTS kredita na nasem fakultetu (56 sati) dovoljno je pojaviti se, prijaviti se na licu mesta, i dobiti ocenu.



Sledi mali pregled drugih obaveza sa ovog fakulteta, u istom ili manjem okviru, sa mojim ocenama i opisom obaveza:


Istorija umetnosti 1 - ECTS 1 - Ocena 10

Sta ovde uopste da kazem...? Istorija umetnosti od praistorije do renesanse. Jedan semestar predavanja, i priprema usmenog ispita. Knjige, knjizurine, skripte, nazalost malo prilike da se vide dela uzivo ali.. Srbistan.

Dakle, prisustvo predavanjima tokom celog semestra, za razliku od pojave ispod brankovog mosta i prijavljivanja nekom nadleznog. Priprema obimnog ispita uz koriscene raznorazne obimne literature, za razliku od... posmatranja vatrometa i brodova?


Istorija umetnosti 2 - ECTS 1 - Ocena 10

Slicno kao istorija umetnosti 1, samo druga oblast. Od renesanse pa do moderne umetnosti. Da samo znate koliko predstavnika renesanse postoji.... i kako su im interesantna imena!


Arhitektonska fizika - ECTS 2 - Ocena 6

Predmet koji se slusao dva semestra. Ispit koji se polagao 17 puta, odnosno bar sam ga ja tako nekako polagao. Za deo iz materijala, bilo je 250 razlicitih ispitnih pitanja u opticaju, a za svaki rok su smisljana nova! U jednom roku je cak bilo nemoguce poloziti jednu grupu ni uz koriscenje puskica, knjige, medjusobnih konsultacija i skripti. Jednostavno, cela jedna dijagonala u sali je pala, jer jednostavno u svoj ovoj literaturi (rec je o ispitu!) nije moglo da se nadje dovoljno materije da se odgovori na pitanja.



Istorija arhitekture i naseljavanja u Srbiji - ECTS 2 - Ocena 6

Semestar ceo predavanja, kolokvijuma i seminarskog... i te kakvog seminarskog. Jednom prilikom sam cak 5 sati cekao na obavezne konsultacije. A dolazio sam na konsultacije bezbroj puta. Rad mi nije vracan, ali sam jedva polozio.

Integrativna zastita graditeljskog nasledja - ECTS 1 - Ocena 6

Ovo je bilo u sklopu istorije, kao jedan predmet, iako je zaseban. Ovaj elaborat mi je vracan bezbroj puta, a u jednom roku sam pao. Jednostavno nikako nisam mogao da potrefim temu. Na kraju se ispostavilo da samo naslove treba bolje da slozim na papiru, jer niko to zapravo ne cita.



Sociologija - ECTS 1 - Ocena 6

Semestar predavanja, i pisanje seminarskog ili ispita na licu mesta.


Regulativa 1 - ECTS 1 - Ocena 6

Nocna mora, UUP srece organizacije gradjenja. Nocna mora. Nocna mora.... Nit manje kredita, nit vece muke.


Prostorna i graditeljska ekonomija - ECTS 1 - Ocena 7

Ja ovo dadoh na prvoj godini. Slusala su se neka predavanja, moguce cak i dva semestra, radili su se neki kolokvijumi i na osnovu toga je moglo da se oslobodi ispita. Bilo je davno, ali nije bilo naivno, bili su i neki zadatci sa racunanjem, i dosta terminologije koja je nama, potomcima komunizma malo nejasna.

Bolonjskoj trecoj godini je ovaj predmet uveden tokom junskog ispitnog roka. U sred ispitnog roka, izmedju ispita, odrzala su se dva bloka predavanja (povezano nekoliko sati) a zatim ispit.




Dakle,



Negde je potrebno krv oznojiti da bi se zaradio taj jedan bedni kredit. A negde je dovoljno pojaviti se ispod brankovog mosta za dva.

Hocu i ja da budem malo lenja buba za promenu - MASTER STUDIJE

"Master studije", odnosno cetvrta i peta godina (posto ne priznajem ovaj prethodni izraz, ja sam upisao petogodisnje studije) ce mi po svemu sudeci, na pravdi boga, biti uskracene.

I sad razmisljam... da li sam na gubitku, ili zabravo postoji mnogo vise pozitivnih stvari koje mogu da izvucem iz ovoga.


Negativno:
  • "Master studije" su moje... upisao sam 5 godina, nisam potpisivao nikakve izjave za bilo kakva prebacivanja, smatram da sam bukvalno prisilno prebacen na novi plan, dobar sam student (vecinu ispita polozio iz prvog pokusaja, solidan prosek)
  • Gubim status studenta, posto sam verovatno zakasnio za upisivanje drugih skola (za inostranstvo je barem tako...) sto za sobom povlaci dosta posledica ako ostanem u ovoj zemlji.
  • Nikada necu iskusiti pravo, iskonsko studiranje u srbiji - dzabalebarenje, lalemudanje, putovanje, spavanje, dokolicarenje, opijanje, drogijanje i sl.

Pozitivno:
  • sto pre raskrstim sa ovom prokletom skolom to bolje
  • covek koji dve godine provede "studirajuci" kao sto se ovo studira, uz vikend od 4 dana, tesko da ce biti u stanju bilo sta kasnije ozbiljno da radi. Ovo je doduse u kontradikciji sa onom tackom iz gornje liste, jednostavno, nisam siguran da li je to dobra ili losa stvar.


Da se razumemo, po stoti put, studije arhitekture... NISU TESKE. Teska je mentalna gimnastika, ali same studije, tj bar deo koji bi spao pod tu definiciju odnosno, znate vec i sami - ucenje, istrazivanje i ostale akademske aktivnosti, su zapravo smesne.

Tesko je recimo naci profesora ili asistenta kada vam je potreban. Osim ako taj profesor nije Miodrag Nestorovic, koji je jedini izgleda shvatio da biti zaposlen u nekoj ustanovi podrazumeva i prisustvo u istoj toj ustanovi. Tako da ako cekanje po hodnicima i nekoliko uzaludnih dolazaka na fakultet nedeljno spadaju pod studiranje, onda da, oduzimaju puno vremena.

Ono sto jeste problem doduse je, sto se kako tako, nekako, ipak mora prisustvovati vezbama. Mozda ne mora bas svakim vezbama, svake nedelje. Ali ima ih dosta, barem na osnovnim studijama te eto, od 7-8 predmeta, dovoljna je jedna mala obaveza na jednom, jedne nedelje, i tako ce se ispuniti semestar.

Pored ovoga, neke obaveze ipak oduzimaju vreme. Ali ovo spada pod onu mentalnu gimnastiku, u smislu da bi se ud dobar nadzor, neke normalne upute, za razliku od nikakvih kakve nam sada daju, svaki zadatak na ovom fakultetu mogao da se uradi za desetinu sada potrebnog vremena.
Najbolji primer ovoga je Arhitektonsko Crtanje. Svi po starom planu znaju sta je to. Svi su bili ubedjeni da je to neka drevna kineska tehnika mucenja, koju je primenjivao Vijet Kong nad zarobljenim marincima u Vietnamu. Svi znaju kako je izgledala prva godina:
  • malo se pohadjaju vezbe
  • malo se pohadajaju predavanja
  • malo se prezalogaji nesto u vreme obroka
  • malo se vrmena potrosi u prevozu, ali mucno kada nosite sinu
  • MNOGO SE CRTA AC
I sad, taj AC, koji je oduzimao mozda 80% vremena od svih obaveza na prvoj godini, ako ne i vise, postane skoro zanemarljiv. Kako? Lepo! Omoguceno je samo koriscenje racunara umesto rapidografa, rajsfedera, papirusa guscjeg pera, i *paf*, posao od 10 sati se pretvori u posao od 10 minuta.



Usled svega ovoga, cini mi se da je ipak tesko za studenta arhitekture na ovom fakultetu, da negde putuje, da se aktivira u nekoj organizaciji van fakulteta, ili cak i da se bavi bilo cim van fakulteta. Ovo je maltene normalna stvar za sve skole arhitekture, samo eto, kod nas nije u pitanju efektivan rad, vec neke besmislice. Pozamasan je i broj ispita, a ovo je vec kontroverzna tema. Jer, cak i u ovom novom - cista formalnost - sistemu, postoji nesto sto nije tako lako poloziti te pripreme zahtevaju vreme, a obicno se sve obaveze, koliko besmislene bile, nagomilaju pa se neki ispiti jednostavno otegnu. JAKO JE BITNO napomenuti da se te obaveze ne gomilaju krivicom studenta, vec losom organizacijom fakulteta. JAKO JAKO BITNO je to imati na umu. Za ilustraciju pogledajte pricu o RADIONICI.

Sada, po bolonji, kada se junski rok zavrsi 18 jula, septembarski pocne 14og avgusta, a oktobarski pocne u avgustu... skoro je nemoguce nesto pametno uraditi ni tokom leta.



Ajde sada u ceo recept da dodamo jos jedan sastojak. Zivot mladog coveka u Srbistanu, sa srpskim drzavljanstvom... i Srbistanskim pasosem. Da bih video jednu Sistinsku Kapelu dok spremam ispit iz istorije umetnosti, moram da izadjem iz zemlje. Da bih izasao iz zemlje potrebna mi je viza. Da bih dobio vizu potrebno je da sam student, ali ne samo to, potrebno je da platim, da dam uzorak krvi, da zavestam svoju dusu ambasadi uz obecanje da necu jedan sekund duze ostati od onoga koliko mi dozvole...

Zato, postoji eto barem jedan dobar razlog, zasto "studirati" u Srbiji, a ne studirati.

Kad se pod studijama podrazumeva dokolica, dzabalebarenje, lalemudanje, provod i sl. podrazumeva se da "student" ima jako puno slobodnog vremena na raspolaganju. Student, kao takav, takodje ima dobru podlogu da relativno lako dobije VIZU, te je ovo jedan, ako ne i jedini nacin da mlad covek iz Srbistana vidi sveta.

Ja sam recimo bio student koji nije imao puno slobodnog vremena na raspolaganju, a ono malo sto je imao utrosio je na rad, te nisam puno putovao.

Nisam stigao da se uclanim u BEST, mada i da jesam stalno sam imao neku predaju grafickog ili neku slicnu obavezu koja zahteva moje fizicko prisustvo ali ne i psihicko, te bih propustio sve te seminare. Za EASA nisam bio niciji pulen, itd.


Sada dolazimo do onog kljucnog. Master studija na ovom fakultetu:


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Da analiziramo.


Ponedeljak:

Za Master studenta na nasem fakultetu, ovo nije prvi dan nedelje, vec zapravo... poslednji. Ovo je poslednji dan vikenda.
Budimo se i kazemo pomislimo "kako je lepo biti student master studija na arhitektonskom fakultetu u Beogradu" pogledamo na sat i vidimo da je tek 1 popodne, i zakljucimo da bi bilo pametno vratiti se u krevet i odspavati jos koji sat. Necim popunimo dan do ponoci, kada odlucimo da bi bilo lepo izaci u grad, a ponedeljkom obicno ima desavanja na povetarcu, plutajucoj Meki studenata arhitekture.



Utorak:

Utorkom, pocinje radna nedelja master studenta.
Budimo se u dogledno vreme i pokusavamo da se nateramo da se pojavimo na tom studiu. Na putu do fakulteta razmisljamo "Kako je strava sto obaveze pocinju u 4 popodne, sto se sastoje iz pijenja kafe sa kolegama, i sto je ovo toliko mnogo bolje od srednje skole".

Sreda:

Sreda je obicno posvecena meditaciji na temu "Kako je uber-strava sto predavanja nisu obavezna", jer je sreda "dan kada se odrzavaju ona predavanja na koja niko ne ide".


Cetvrtak:

Ovaj dan se ni na koji nacin ne razlikuje od utorka, osim sto oznacava kraj radne nedelje.

Petak:

Prvi dan vikenda, sta vise pricati o ovome.

Subota:

Vikend.

Nedelja:

Vikend.


Da li je ovo dobro... ili je lose?

Kao sto sam rekao gore, mlad covek ovo moze da iskoristi za putovanje, kada vec poput nasih vrsnjaka iz ostatka sveta ne moze da putuje kad mu se prohte, ali opet, dosta studenata to nemoze ni da priusti.

Dosta kolega se zapravo i zali da su se jako ulenjili, odnosno da se toliko malo radi da se na kraju i to malo zanemari u korist posla, ili cak i zabave.





  • Ova gore analiza je prilicno karikirana, ali valjda shvatate sta hocu da kazem.
  • Nemam neke dokaze koje mogu da okacim o tome da se apsolutno nista ne radi na ovim studijama. Negde se radi, pa cak i dosta, a negde ne uopste.
  • Kolega na masteru, dobar drugar, radi u birou puno radno vreme, osim sto utorkom i cetvrtkom izlazi malo ranije sa posla da bi stigao na fakultet. Ajde sada, regularan student koji radi PUNO radno vreme?
  • Fenomen 'predavanja na koja niko ne ide' je prisutan vec godinama, ko ne veruje nek svrati na fakultet u toku nekog predavanja i nek se uveri...

Tuesday, August 26, 2008

Mozda cu u vojsku

Moj prosek je trenutno oko 8.2, sa tendencijom rasta, jer treba da mi bude upisana jedna 10ka koja nosi 12/180 ukupnog proseka.

Ovo mozda ne zvuci impresivno, jer postoje studenti sa prosekom iznad 9 (s tim, sto po vecernim novostima takvi studenti seku glave dilerima oruzija po beogradskim parkovima), ali spomenuo bih:
  • da sam radio aktivno pored studija, sto je nesto sto necete cesto cuti od mojih kolega
  • da sam zakasnio na nastavu mesec ipo dana na pocetku trece godine jer sam jurio prava koja su mi oduzeta (i nisam nista uradio u pravnoj drzavi srbiji), sve sam nadoknadio, polozio sve ispite ali sa ne tako dobrim ocenama
  • da su mi se reforme obile o glavu. 6 iz urbanizma koji mrzim i koji je bio neozbiljan i 10 iz nacrtne koju obozavam i koja je bila je jedan od najtezih predmeta na fakultetu i filter za prolaz na prvoj godini su davali aritmeticku sredinu 8. Retroaktivno i nepravedno je urbanizmu dodeljeno 6 kredita, a nacrtnoj 1 iako su se vezbali sa istim fondom casova, iako je nacrtna imala slabiju prolaznost sto je znacilo da je tezi ispit a samim tim i da je vise vremena trebalo za pripremu/ucenje. Realno bi bilo da je nacrtna dobila vise, a oprostivo da je dobila isto. Medjutim totalno nepravedno je napralvjen ovaj odnos, te je moja aritmeticka sredina od 8, pala drasticno ka 6ici.
Na fakultet sam se upisao 22 od 600 kandidata, postigavsi maksimum na testu bez pomoci u vidu resenih zadataka.

Prvu godinu sam ocistio u junskom roku.

Uslov za upis trece godine na budzetu sam dao u septembarskom roku 2006e. Medjutim, godinu tada nisam ocistio, jer sam pokusavao da se informisem o zamrzavanju statusa, jer sam hteo da idem na duzu praksu. Ovo se ispostavilo nemogucim, bar su meni tada tako rekli, i nisu hteli da izadju u susret. Resenje koje je predlozio nazalost, nezvanicno ali u prisustvu svedoka, tadasnji prodekan za nastavu Marko Savic je bilo da ostavim jedan ispit, sa njim obnovim godinu, polozim gap o povratku i nastavim dalje kao da se nista nije desilo.

Razlog za ovo je bio sto, da sam se upisao na trecu godinu, ostao bih na budzetu, ne bih placao skolarinu, ali isto tako ne bih pratio nastavu posto ne bih bio tu, te bi sledece godine morao da obnovim istu godinu, a to bi bilo jako skupo, jer se to ne placa fiksno, vec po kolicni predmeta koja se obnavlja. U najgorem slucaju da nista nisam polozio i da sam sve morao da obnavljam to bi bila puna cena skolarine.

Obnavljanjem jednog predmeta, platio bih samo delic toga.

Ispostavilo se onda da je protivzakonito da ja obnavljam godinu, jer sam stekao uslov za upis naredne. Jednostavno, nisam imao uslova za... obnavljanje. Ali ovde su bili vise nego voljni da mi izadju u susret, verovatno sa namerom da me posle prevare.


Moj put se iskomplikovao te nisam stigao da se vratim i da polozim ovaj ispit. Po zakonu vazile su neke prelazne odredbe - dve godine, te sam mislio da u najgorem slucaju, mogu sve da odlozim za jos godinu dana. Dam sada veci deo, i naknadno nesto sto bi ostalo. Medjutim, jako mudro je zakon donet svega par dana pred upis 2005e, i tada je stupio na snagu. Ovim je efektivno jedan upis u te dve godine istekao samo nedelju dana nakon stupanja na snagu novog zakona, a drugi upis je istekao godinu dana kasnije.

Prakticno, sto se tice upisa, te prelazne odredbe su mogle da vaze i "godinu dana i jednu nedelju" i isti bi efekat bio, jer su istekle 3 dana pred upis 2007e godine i nisu vise vazile...

Ovim sam ja izgubio prava, i pakao je poceo.

Morao sam da platim skolarinu. Morao sam da ih molim da mi daju da upisem neke predmete bezuslovno, kako bih mogao da zavrsim sve ove godine, kako me ne bi stigao jos neka, potpuno protivzakonita odredba zbog koje mozda nikad ne bih zavrsio fakultet, a mozda ne bih mogao nigde ni da nastavim studije...


Za 2400e, dobio sam nastavni plan u kome su se predmeti preklapali, te sam morao da budem na dva mesta u isto vreme. I UPRKOS OVOME DAO SAM SVE ISPITE I JOS STEKAO DOBAR PROSEK.


Sada, mojih pet godina koje sam inicijalno upisao, odnosno 3+2 na koje sam prebacen, imaju tendenciju da se pretvore u samo 3.

Fakultet planira da rapsise konkurs za master studije, sa samo 300 mesta, iako na zavrsnoj godini osnovnih studija ima mnogo vise od tog broja studenata. Od 300 mesta, 240 je budzetskih, 60 samofinansirajucih.

Prednost za upis ima generacija studenata sa brojem indeksa 2005, prvo se oni rangiraju, pa onda svi ostali.


U prevodu ovo znaci da moze postojati student koji sve od sledeceg:

  • crnogorac po nacionalnosti, drzavljanin crne gore nezavisne drzave koja mene verovatno ne bi skolovala o svom trosku
  • los student po proseku, ili u ovom slucaju losiji od mene sto znaci prosek ispod 8.2
  • los student po radnim navikama/trudu, jer mi smemo da polazemo ispite samo 3 puta, dok je rok oktobar 2 koji se odrzava posle upisa na raspolaganju samo za jedan ispit. Ovo bi dosta studenata primoralo da obnove godinu, ali uz molbe svima ce biti omoguceno da daju ove ispite u vanrednom roku. Ja sam poredjenja radi polagao ispite jednom, dva put, u vrh glave tri puta, ali nista nisam cetiri, pa cak ni jedan na koji imam pravo.
  • upisao od pocetka 3+2 program, dok sam ja upisao 5 godina

Imao prednost pri upisu, odnosno, da bih ja eventualno dobio sansu da se uopste upisem, tek nakon sto se neki stranac, sa prosekom nizim od mog, koji je vise puta izlazio na ispite, i koji je upisao samo osnovne studije upise ispred mene...

Ono sto me dovodi do ivice nervnog sloma je cinjenica da cu mozda izgubiti studentski status, i da cu morati da idem u vojsku. U zemlji koja ima teritorijalne nesuglasice to znaci da mogu za vreme sluzbe zavrsiti u nekom sukobu i jurisati na neke Kosovske bunkere... sve to ide u rok sluzbe, drzavi koja od mojih i tvojih poreza skoluje lenje* strance....


*(lenje po proseku i broju izlazaka na ispite sto vazi od slucaja do slucaja)

Praksa

Praksa na arhitektonskom fakultetu.

Radi se u okviru kabineta za gradjevinski menadzment, instalacije, na kraju trece godine. Saradnja sa ovim kabinetom je jako teska, jer se svi u njemu ponasaju kao desetari prema gusterima u vojsci, jedina razlika izmedju njih i gospode sa arhitektonskih konstrukcija je sto se ovi tako ponasaju na kraju osnovnih studija. Taman kad student pomisli da je, zavrsivsi sa arhitektonskim konstrukcijama za ceo zivot, zavrsio sa svim mukama tokom studija, barem na planu medjuljudskog odnosa, dodje vise predmeta vezanih za ovaj kabinet... :(

I praksa je, kao i sve ostalo, bila definisana i delimicno pojasnjena u pet do 12.

Ja sam ove godine hteo da odradim praksu u americi, u firmi za dizajn osvetljenja, sto je nesto sto je jako slabo zastupljeno na nasim prostorima. 4 meseca, placene prakse sam sam sebi nasao, i ovo bi bilo jako bitno u mom licnom napredku, ali pretpostavljam da bi i jednoj skoli poput ove bilo u interesu da kasnije saradjuje sa nekim ko ima takvog iskutsva. Zvuci malo pretenciozno, ali sa ovim poljem je zaista tako.

Uslov da bi ovo uopste izveo je bio da zavrsim sa nastavom u prvom roku, u kojem slucaju bih imao mozda 2.5 meseca za tu praksu sa zakasnjenjem na fakultet. Doduse, ja sam zeleo malo vise da zakasnim, a malo vise da radim. Bilo kakav ispit da je ostao, potegao bi onu pricu da raspust na arhitektonskom fakultetu u tom slucaju ne postoji, da se ne moze nista pametno raditi, i da se moze odlaziti samo na krace puteve, jer izmedju poslednjeg ispita 18 jula, i "septembarskog" roka koji pocinje 15og avgusta, nema ni mesec dana razlike, a za to vreme nesto mora i da se uci.

Srecom, bio sam na dobrom putu da ovo izvedem. Do aprila sam se resio svih ispita iz prvog semestra, dok sam dobar deo ispita iz drugog ili resio tokom nastave, ili sam se dobro pokazao tako da su sanse za padanje bile skoro nepostojece.

Na kraju semestra, uoci ispitnog roka, saznao sam da teoretske sanse ne postoji da se zavrsi sa svim obavezama u julu.

Praksa se branila 25og avgusta, i u pocetku nije postojao predrok. Dakle, uz vredno studiranje, i davanje svih ispita u junskom roku, opet bi ostala jedna obaveza, i to prakticno u sred raspusta, koja bi bilo kakav duzi plan omela.


Da stvar bude jos bolja. Profesorka Dusanka Djordjevic nije htela da prizna 4 mesecnu praksu u inostranstvu, objasnivsi da bi me jednostavno oborila ako se ne vratim da je branim tacno tada kada je zakazano, i prakticno bih zbog toga morao da obnovim godinu... Opcija je bila da doletim iz San Francisca u sred letnje sezone, odbranim praksu i vratim se na ostatak, sto je pomalo zvucalo zajedljivo.

Onda je ipak omogucen predrok, pod uslovom...


Uslov je bio da se potpise izjava, od strane studenta, da radjenje prakse u tom predroku nikako nece uticati na ispitne obaveze. Ovaj posao sa izjavom je bio jako licemeran, jer je tronedeljna praksa, u tronedeljnom ispitnom roku, morala nekako da utice na studenta... al ajde, bar je bila sansa da se zavrsi sa svim obavezama i da studentu ostane dugo leto.


Onda je pocelo. Rokovi za predaju elaborata, i odbranu, su ispomerani, te se moglo ispratiti ili uz prisan kontakt sa vecim brojem studenata, ili uz kampovanje ispred kabineta.


Ja sam nazalost ovo propustio, jer nisam stigao da dam sve ispite u junu, spremim usmeni iz istorije umetnosti (i dobijem dve desetke) i odradim praksu. Da rok predaje nije bio pomeren 10 dana unazad, mozda bih i stigao...



Praksu sam onda radio tokom leta, i branio juce, u ponedeljak 25. avgusta.


Interesantno je da se ovo sve odvija u kabinetu, odnosno departmanu za gradjevinski menadzment, gde se drzi i predmet zvan "organizacije gradjenja". Dakle, ovde se studenti uce organizovanju i menadzmentu. Kako naciniti funkcionalno gradiliste, kako biti ekonomican, kako organizovati ljude, resurse i sl.

Ovakav kabinet je objavio 4 razlicita datuma, na cetiri razlicita mesta, za cetiri razlicita termina, predaje elaborata za praksu. Prvo je bilo 25 avgusta, pa 16og, pa 21og pa 22. u 9 sati. Prvo je stajalo obavestenje na sajtu da je doslo do izmene, pa je zatim uklonjeno. Zatim je u planu za ispitni rok stajao drugi datum. Na kraju je nekako odredjen taj petak, 22. avgust u 9 sati, da bi na taj dan, vecina studenata ako ne i svi, zatekla obavestenje na vratima kabineta da je zapravo pomereno za 12. Zasto bi neki asistent ustajao u 9 sati i dolazio na fakultet u toplim letnjim danima kada prima veliku platu i kada radi za studente koji skupo placaju svoju skolu...


Odbrana je zatim zakazana za posle vikenda, ja sam branio prvog dana.



Moj elaborat je, ispostavilo se, bio tanak u odnosu na druge. u 3 radne nedelje, probio sam okvir od 4 ECTS kredita za praksu. Posto su uputstva na zadatom formularu bila jako kratka, i nisu spominjala obim elaborata, vec su samo davala neke jednostavne odredbe, nisam se preterano puno potrudio oko elaborata. Zapisao sam sta sam radio svakog dana ali sazeto (za razliku od ovog bloga), zaboga crtao sam i to nesto vrlo monotono, nisam mogao da opisujem svaku liniju koju sam vukao, vec sam rekao da sam vukao linije...

Projekat sam ilustrovao renderom koji sam uradio u okviru prakse, tehnickim opisom i sa nekoliko crteza. Osnovu projekta nisam smeo da stavljam, zbog instrukcija investitora. U americi bi se ovo zvao copyright law, i verovatno ne bih smeo nijedan dokument da iznesem iz biroa...

Uostalom, zasto bi biro u kome sam radio praksu dao na tacni svoje projekte nekim tamo asistentima na fakultetu koji su im ionako konkurencija?


Pored tog elaborata, nacrtao sam jedan detalj sa projekta. Morao sam dodatno da ga crtam, jer za potrebe projekta on nije bio potreban, bio je potreban samo za praksu, odnosno elaborat (sto mi je dodatno oduzelo vremena). Nisam napisao opis detalja, niti kolicine za materijale, kako je bilo zatrazeno u zadatku, pa sam na odbranu poneo predmet i predracun celog projekta. Razumeo sam da se brani taj detalj, odnosno da se nesto o njemu prica.



Usao sam u kabinet, i seo pred asistenta koji je odmah poceo sa jednostavnim pitanjima. Gde sam bio, kakav je to biro, sta sam radio... dakle sve ono sto lepo pise u mom elaboratu i sto bi znao da ga je otvorio. Tu sam zakljucio da nije bitno ono sto se u njemu nalazi nego da se znanje meri na kilo. Prokomentarisao je kako je ovo moje tanusno, i napisao mi ocenu osam. Nisam odma ustao vec sam se malo pobunio, i pitao zasto tako slaba ocena kada je merilo 10, eventualno 9, rekao je da se nisam dovoljno potrudio.

Trud se pored tih 120 sati rada u birou, za 118 sati ECTS kredita svodi i na stampanje i heftanje kilograma papira u jednu fasciklu. Trazio sam da mi pokaze, ako je moguce, neki ugledan elaborat. Primerni elaborat je pisan fontom 14, za razliku od mog fonta 10 i sadrzi otpirilke sve ono sto sadrzi i projekat. Dakle, ono sto klijent arhitekti plati, i dobije u 9 primeraka, student uzme jedan za sebe i nagura sve u fasciklu za praksu.

Na to sam dohvatio predmer i predracun za projekat koji sam ja radio i pitao da li mogu to sad da priheftam, bice deblje. Na to se asistent nasmejao i rekao "pa da to je otprilike to, ali to ste trebali da uradite pre, ja sad gledam ovo ispred sebe a to je tanko".


Na to sam odgovorio "pa mogao sam da stavim i osnove, i crteze u vecem formatu, pa da ih savijem, ali jednostavno mi nisu dali da to iznesem iz biroa".


"Pa, vi ste imali pristupa njihovim racunarima, sto niste uzeli?"


err... jel mi je on upravo rekao da opljackam biro u kom sam radio, i naljutim investitora koji mozda ima obicaj da u poslu stanogradnje resava nesuglasice pucanjem u kolena?



Zasto se ocena za 120 sati rada svodi na to ko opremi profesorku Dusanku Djordjevic, i njene asistente sa sto vise projektne dokumentacije konkurentnih biroa? Zar nije dosta sto sve poslove grabe za sebe, sto koriste te pozicije na fakultetu i titule da bi se poslova dokopali? Zar nije dosta sto su im na raspolaganju studenti da rade ne prijavljeni za 200e kao sto rade kod Brane Mitrovica i Mise "djavola"?

Mrzim ovu odvratnu skolu, i ove odvratne ljude.