Monday, June 18, 2007

KAKO PASTI ISPIT SA SEDMICOM (razvoj arhitekture)

Cuo sam se skoro sa drugarom koji je pripadnik nesrecne druzine koja nije uspela da ocisti celu godinu, kada su se svi dovijali prepisivanjem i kupovinom radova. Ta grupa je mala, svega dvadesetak, mozda u vrh glave tridesetak ljudi, i samo je sticajem bizarnih okolnosti postala takva, jer inace mnogi zasluzuju da se nadju u njoj. Moj drugar je pao jedan deo ispita iz razvoja, iako je dao sve ostale predmete, zbog tog jednog mora da obnovi godinu, i gubi pravo na pet godina studija, sto je potpuno kriminalno. U svakom slucaju, razgovor me je podsetio na okolnosti koje su pratile taj ispit.


Dakle, nasu generaciju su retroaktivno zahvatile reforme, sto je bilo potpuno van pameti. Ali kako je u drzavi Srbiji "van pameti" normalno stanje, reforme su pocele da se sprovode bez ikakvog otpora. Svi mi koji smo se upisali 2004e godine, polagali smo ispit koji je bio ustanovljen vec nekoliko godina unazad, zavrsili prvu godinu sa sve besmislenim AC-om, zabranom koriscenja kompjutera, bez CAD predmeta, za matematikom na kojoj su se radile determinante, ispitivale funkcije i sl. a ne caskalo preko foruma i trazile slike preko gugla (znate vec na sta mislim) itd.

Najveci problem, pored toga sto niko nije imao predstavu sta se desava (niko osim mene naravno), je bio taj sto smo mi od desetak predmeta sa prve godine mogli da damo samo sest, ostali su bili vise semestralni tako da smo jedan deo predmeta odslusali i odvezbali, ali nismo imali prilike da ga zakljucimo ispitom.

Poenta cele reforme je duga prica, ali pokusacu da ukratko dodirnem sustinu jer je relevantna za ovaj blog.

ECTS sistem je nesto sto prati ERASMUS program - program koji omogucava MOBILNOST studenata sirom cele evropske unije, ukljucujuci i neke zemlje poput recimo Turske i Bugarske (doduse, Bugarska je u medjuvremenu i sama postala deo evropske unije). Srbija naravno nema veze sa ovim programom, i idalje vise od 50% studenata nije nikada bilo van granica nase zemlje. Dakle, ne samo sto mi ne mozemo tako lako da se prebacimo na neki drugi fakultet, mi ne mozemo da odemo ni u najobicniju posetu nekoj drugoj zemlji.
Dakle, primarna namera ovog sistema je da se AKADEMSKI KREDITI (pojam koji je nama potpuno stran) lako mogu prebacivati i priznavati izmedju institucija sirom evrope.

Druga bitna namena ovog sistema je RADNO OPTERECENJE studenata. U prevodu ovo znaci da je svaka obaveza izrazena u satnicama, da se svaki sat rada ceni (jos jedan potpuno stran pojam gradjanima Srbije) i uvodi jedan potpuno nov koncept u nas sistem visokog obrazovanja - bitni predmeti se cene, nebitni se manje cene. Mozda sam ovo pregrubo srocio, ali opet da se ne lazemo, svi znamo kako nasi fakulteti funkcionisu. Na arhitekturi se najvise uce predmeti poput upravo razvoja arhitekture, nesto sto bi po svemu sudeci trebalo da bude interesantno i zabavno je najveci bauk jer niko ne moze da ga polozi. I na primer, dok na arhitekturi student najvise treba da se posveti projektovanju, on je sprecen, jer mora 10 puta da izadje na razvoj arhitekture ili fiziku i materijale, ili da se posveti nekom prevazidjenom predmetu jer je uslovni, a nepoloziv je.


E sad, sve to lepo zvuci u teoriji, pa cak i u praksi na nekim mestima koja nisu Srbija, ili arhitektonski fakultet u Beogradu. Prvo, nijedan student nije bio zainteresovan ni najmanje sve do nedelju dana pred prvi ispitni rok, i tokom prvog ispitnog roka. Pa cak i posle ispitnog roka, opet je interesovanje bilo na arhitekturijadama, shmarhitekturijadama zurkama i svemu ostalom, a ne na reformama koje ce ubrzo biti jako skupe. Drugo, nije postojao nijedan zaposleni na fakultetu koji se za ovo zainteresovao, a i zasto bi, kad su svi vecinom tu zbog titule i prestiza, a ne zbog studenata, a jos pogotovo kad se uzme u obzir da su i sami studenti nezainteresovani....
Naravno, sebe iskljucujem iz ove price, jer sam ja radio ono sto su i jedni i drugi trebali da rade - citao sam dokumenta o reformama, o sistemu, o principu, a cak sam uradio i nesto sto je potpuno nezamislivo - stupio sam u kontakt sa profesorima iz cele evrope koji su zaduzeni za sprovodjenje ovog sistema...

Ukratko, problemi su se nizali jedan za drugim. Pravila i resenja su se smisljala u hodu, a u vecini slucajeva je sve bilo za juce, sto najbolje ilustruje slucaj koji se desio nedelju dana nakon upisa u narednu godinu, kada je uprava shvatila da za godinu dana nije bila u stanju da protumaci ili sroci pravila, te je zbog jedne greske preko polovine generacije IZGUBILO USLOV za upis naredne godine... nakon sto su se vec upisali.

Kad su konacno odredjeni krediti za nase predmete, delovalo je kao da imaju nekog smisla. Predmet poput projektovanja je nosio deset puta vise kredita od predmeta poput razvoja, sto znaci da projektovanje treba da se radi 10 puta duze/vise od razvoja. Vezbe traju duze, i cesce ih imamo, predavanja isto tako, kao i sve ostalo sto se radi kod kuce - graficki, seminarski, pripreme za kolokvijume i ispite...


Razvoj je u ovom slucaju dobio neki mizeran broj kredita, i pored toga sto su ti krediti oscilovali tokom cele godine (pokusavali su sve da usaglase) desilo se jos nesto, jako cudno - mnogi predmeti su nam nestali.


Bilo kako bilo, tri semestra razvoja, sa 4 kolokvijuma bez kojih nismo mogli da dobijemo potpis, predavanjima od 4 sata tokom prva dva semestra, kao i treci semestar koji je navodno prilagodjen novom sistemu, spalo je POD JEDAN PREDMET OD DVA KREDITA.

Dva kredita ne znaci nista drugo nego satnica od 25-30 sati (zavisi kako koja ustanova prihvati kredit) koji su potrebni prosecnom studentu da predje odredjeno gradivo. Prosecan student, u najgorem slucaju, treba da potrosi 60 sati za ovaj predmet, i da ga polozi.

Kad se sve sabere - 28 nedelja tokom prve godine puta predavanja od 4 sata, hm, pa i ne treba dalje da se sabira, ovo je vec duplo vise nego sto predmet obuhvata. Al ajd, da spomenem cisto i 4 kolokvijuma tokom prve godine koji su se ponavljali nekoliko puta jer ljudi jednostavno nisu bili u stanju da se spreme za njih, ceo treci semestar gde su samo predavanja trajala 28 sati (jos jedan kredit) i naravno ispit...

Ovo znaci da ako u celoj godini, koja je definisana sa 60 kredita, i odredjenom satnicom (1800 sati u najgorem slucaju) predmet od dva kredita opterecuje studenta kao da je predmet od 10 kredita. Ovo je klasicna prica na koju niko pre nije obracao paznju jer kao sto rekoh, kod nas se vreme ne gleda u satima, vreme nije novac, studiranje je bilo besplatno pa je potpuno normalno da ljudi polazu ispite po deset puta i da se godine obnavljaju.
Samo sad, suocavamo se sa problemom koji pre nije postojao. Deset sociologija vise utice na prosek od jednog projektovanja kad je u pitanju arhitektonski fakultet, sto je jako glupo, jer studentu je logicno da zanemari bitan predmet poput projektovanja, i da juri deset budalastina kojima tu uopste nije ni mesto. Ali sad, jedno projektovanje vredi kao deset sociologija, i ta jedna ocena je dovoljna da nadjaca deset drugih. Medjutim zbog idiota koji su kod nas to sproveli, NA POTPUNO POGRESAN NACIN, svaki predmet i dalje ima istu tezinu sto se tice uslova, tako da sve mora da se polozi u istom trenutku.


U prevodu, ako profesor ima previsoko misljenje o svom predmetu, i recimo za ispit iz razvoja nije toliko bitno da se nauci nesto o piramidama, ali je jako bitno da se znaju slogovi kamena u rimskom carstvu, jako je tesko poloziti taj ispit. Na kraju, nesto sto je trebalo da se radi 30 sati, radi se 150, a nesto sto mora da se radi 300 sati, radi se daleko manje, pa je samim tim i rezultat rada mizeran.
Ostecena stranka - student.



Razvoj je pored toga sto je daleko premasio satnice samim tokom predmeta, stvorio jos jedan ogroman problem kad je doslo do ispita.


U novom sistemu, OCENJUJE SE RAD TOKOM CELE GODINE, sto znaci da koncept kampanjskog studiranja treba izbrisati (eh, a kad se samo setim kako sam se radovao fakultetu kad god bi mi neki ucitelj u osnovnoj ili srednjoj skoli rekao "nisi jos na fakultetu, ovde se ne radi kampanjski").

Pre bi poenta celog semestra bila da se dobije potpis od profesora, a posle rezultat predmeta zavisi od jednog ispita. Ako se student dobro spremi za taj ispit, moze dobiti 10, iako je zabusavao tokom cele godine. U novom sistemu, pola ocene treba da nosi rad na predmetu, a pola ispit, sto znaci ako se zabusava tokom semestra, ispit moze da se uradi savrseno, ali ce opet ocena biti mala, jer se sabira sa ocenom koja se stice radom.

Na razvoju arhitekture, dobili smo 30 poena (od ukupnih 100) za pracenje nastave - 28 nedelja po 4 sata predavanja, 4 kolokvijuma (koji se na kraju nisu razlikovali od ispita) i novi semestar od 14 nedelja sa predavanjima od 2 sata. To je sve bilo vredno 30 poena, (trojka?) u predmetu koji je trebalo po zakonu da se radi 60 sati.

Ostalih 70, je trebalo zasluziti ispitom.

Ispit se u prvom roku polagao usmeno, pred komisijom. Izvlacila su se tri pitanja, iz tri oblasti (tri semestra?) i na sva tri je moralo da se odgovori da bi se ispit polozio.

Posto je profesorka dozivela nesrecu posle tog roka, svaki naredni se radio pismeno, preko testa. Test je opet obuhvatio tri oblasti, po 10 kracih pitanja iz svake oblasti, znaci ukupno 30...

E sad dolazimo do divote... '

Nakon reformi, koje je sam fakultet nametnuo, sproveo i definisao, predmet razvoj, odnosno "istorija arhitekture i naseljavanja"

NIJE MOGAO DA SE POLOZI SA MANJOM OCENOM OD OSMICE


ISPIT NIJE POLOZEN <>
Kako je do toga doslo? Jednostavno. Svaka ocena kao sto sam rekao, sada zavisi od broja poena koji se skupe tokom semestra, i na ispitu. 51 odnosno 55 je minimum za polaganje, a 100 je najvise sto se moze dobiti. Na razvoju smo dobili 30 tokom semestra, i ostalih 70 je nosio ispit.

Ako tri oblasti iz ispita nose ukupno 30 pitanja, koja nose 70 poena, dodjemo do racunice da jedno pitanje nosi 2.33 poena.
Po pravilima i zakonu koje je sam fakultet definisao I KOJA SU VAZILA ZA DRUGE PREDMETE, dovoljno je bilo uraditi 10 pitanja, i predmet bi bio polozen sa ocenom 6.

Medjutim, iz nekog razloga, razvoj je bio iskljucen iz ovog pravila, i u svakom od tri dela je moralo da se dobije najmanje 6 poena, odnosno najmanje na 6 pitanja da se odgovori, da bi se ispit priznao.

Ajde opet da racunamo, 3 celine, po 6 pitanja. 18 * 2.33 = 42

42 + 30 = 72

72 je margina za ocenu 8... Dakle, svako ko je polozio ispit, dobio bi osmicu na ovom predmetu. Izuzetci su bili samo oni studenti koji nisu dali neki od kolokvijuma, i kojima je na kraju oprosten nedostatak potpisa, oni nisu dobili punih 30 poena na semestralnom radu, ali takvih je bila svega nekolicina.

Po meni, ovo je glupo, iz dva razloga. Tesko je bilo uraditi 6 pitanja tacno iz svake oblasti jer je zahtevalo jako puno ucenja, a sve to zbog predmeta na kome nije bilo bitno da li se ima 6 ili 10 jer jedva utice na prosek, i naravno iz principa. Imali smo mnoge probleme na drugim predmetima, i tu su se slepo drzali pravila, a jedini slucaj gde bi nam nova pravila dobro dosla su zanemarili.

Jedino olaksanje koje smo dobili je da je predmet bio grupisan, tako da su dva testa sa gradivom iz prva dva semestra (sa predavanjima od 4 sata) bili grupisani, a test za gradivom iz treceg semestra koji smo pratili po bolonji je bio odvojen.

Ja sam recimo dao prva dva testa, i dobio sam jako puno poena, od 20 pitanja ja sam odgovorio na 17, i kad se to pretvori u poene, presao sam marginu za sesticu. Ali opet, bez treceg testa nisu mi priznali ispit. I uprkos tome da je bila istaknuta tabela sa rezultatima ispita, uprkos tome da je pored mog imena stajalo 60 poena, i uprkos tome da je pored te tabele stajao novi zakon gde su jasno definisane margine za ocene, MENE BI OBORILI SA OCENOM 6.

Ja sam bio zadovoljan sa tom ocenom. Nisam hteo da se bakcem da ucim glupe detalje koji me ne zanimaju iz skripti bez slika, ali jednostavno sam morao da dam i treci ispit. Odnosno, jednostavno sam morao da naucim sve za 8 inace ne bih polozio predmet.

Tako je i bilo, posle jos par rokova, uspeo sam da polozim i treci test, i naravno dobio sam 8 iz razvoja, dok je moj drugar pao....

Covek jednostavno nije uspeo sve da polozi, ali je opet zaradio dovoljno poena barem za sest. Pored njegovog imena je stajao taj broj, ali bez ocene. Jednostavno, oborili su ga sa sesticom, jer je razvoj toliko bitan da niska ocena jednostavno nije dovoljno vredna...

Rezlutat svega je da mora da obnovi godinu zbog jednog jedinog predmeta koji nije dao, a zbog obnavljanja godine gubi pravo da nastavi studije...

Obnavlja zato sto je taj jedan predmet vezan za ceo modul, sto znaci da iako se polozi 5 predmeta iz istog modula, a jedan padne, ceo modul se tretira kao nevazeci. Bez jednog modula, nema se uslov za upisianje narednih modula, tako da se prvo mora obnoviti ovaj prethodni, i onda kad se sve polozi, upisuje se onaj naredni.
I eto, u slucaju jednog predmeta koji se padne, u najgorem slucaju moze da se izgubi pravo na upis naredne godine, u najboljem slucaju gubi se pravo na upisivanje cele grupe predmeta (modul je uslov za modul - grupe predmeta).

I na kraju sta da mislim. Cela prosla godina je bila karakteristicna zbog nenormalnog broja nepravilnosti - varanja, prepisivanja, gledanja kroz prste, nepostovanja zakona od strane uprave koja ih je sama i donela... Jednostavno, shvatili su da su napravili gresku i da sad svaki student - rep koji ostane iz starog sistema donosi probleme. Zato u vecini slucajeva gledali kroz prste, okretali ledja kad bi videli da neko prepisuje i sl. ali opet ne svi. Tako da je neko mogao da izadje na ispit bez ikakvih priprema i sve da prepise, dok je neko mogao da uci i da izlazi pet puta i da na kraju opet padne. Ali ne mogu da verujem da su na kraju ipak ostali ovako pokvareni, i da su nekim ljudima zagorcali zivot, bez razloga, i ogresivsi se o svoja sopstvena pravila i zakone.





6 Comments:

At 1:39 PM, Anonymous Anonymous said...

Zanimljiv tekst. Ipak, hteo bih da ga dopunim sa par stvari.

Prvo jedan nebitan detalj, koji moram da spomenem.
Citiram: „72 je margina za ocenu 8... Dakle, svako ko je polozio ispit, dobio bi osmicu na ovom predmetu. Izuzetci su bili samo oni studenti koji nisu dali neki od kolokvijuma, i kojima je na kraju OPROSTEN nedostatak potpisa, oni nisu dobili punih 30 poena na semestralnom radu, ali takvih je bila svega nekolicina.“
Taj oprostaj potpisa je kostao ravno 6000 din. (to znam iz svog gorkog, licnog iskustva). Ali kao sto rekoh, ovo je nebitno, jer ko mi je kriv kad se nisam dovoljno spremio ( pola prokletog boda za prolaz , eh!). Tragicniji mi je bio slucaj koleginice koja je tog leta jos u junu ocistila celu godinu, pa je u septembarskom roku ( kad je inace i odrzan taj drugi ili treci kolokvijum), uzivala negde na moru (ili u inostranstvu, kako god ) i nije bila u mogucnosti da sazna za termin kolokvijuma jer je on istaknut svega nedelju dana pre odrzavanja. I ona je morala da plati istu sumu kao i ja, a ipak 6000din = 5-6 dana na moru (malo li je).

Da je prosla godina bila karakteristicna po prepisivanju i varanju na ispitima i kolokvijumima je potpuno tacno, mada ni ova sada ne zaostaje mnogo za njom. O moralnom pristupu ovakvom nacinu polaganja necu da govorim, jer da se ne lazemo, ja se time „pomazem“ jos od petog razreda osnovne skole za predmete koji mi nisu interesantni ili koji su preobimni. Ipak, mislim da je to prosle godine bilo jedino resenje da se prodje sva ta gomila ispita, cak i za ljude koji nisu bili skloni ovakvom nacinu „pripomaganja“ (cast izuzetcima ako ih je uopste i bilo).
I meni je krivo zbog kolege koji ce zbog dela ispita (za koji je uzgred imao dovoljan broj bodova), da obnovi 3. godinu i koji je(da se politicki-korektno izrazim) postao: „kolateralna steta tranzicije“ sprovedene na ovom fakultetu. Koliko znam u ovom aprilskom roku je ipak uspeo da polozi i taj Razvoj do kraja, al sad je to slaba uteha, zar ne?

I tu dolazim do onoga zbog cega sam odlucio da dopunim ovaj tvoj tekst. Naime posto si odsutan celu godinu, verovatno nisi upoznat da se represija katedre za Istoriju arhitekture nastavlja i u trecoj godini.
Posto su nas dobro izvrteli sa Razvojem u prvoj i drugoj godini, u 3. godini na red je dosla „Istorija arhitekture i naseljavanja u Srbiji“ i „Integrativna zastita graditeljskog nasledja“. Kao i Razvoj i ova dva predmeta spadaju u domen 2-3 kredita, ali kao i Razvoj i oni se namecu da budu ako ne u rangu projektovanja, a onda bar iznad svih ostalih predmeta po kolicini (satima) rada koji im po rangu ne pripada. Predavanja iz oba predmeta su se odrzavala u prvom semestru po principu pola semestra Istorija, pola semestra Integrativna zastita, sa po tri kolokvijuma za svaki od ovih predmeta.
I dobro, sve to ne bi bilo cudno da nije ispita onakvog kakav jeste.
Kao prvo ova dva predmeta ne mogu da se poloze odvojeno vec iskljucivo zajedno i ako se za tva dva predmeta upisuju zasebne ocene i dobijaju zasebni bodovi ( sto opet baca paralelu na ono: ko nema bar 8 iz Razvoja, taj nije polozio ). Mene je to posebno pogodilo jer planiram da studije nastavim u Italiji gde prenosim ispite date na ovom fakultetu. I sad, italijane pri priznavanju ispita ne zanima mnogo istorija srbije (jer ne postoji ekvivalentan predmet), ali ih i te kako zanima Zastita graditeljskog nasledja. Dakle, ja sad kad bih hteo da polozim samo zastitu, ja to nebi mogao da uradim bez toga da polozim i istoriju. Ali to su vec moji problemi.
Ispit je u stvari seminarski rad za ciju temu smo satima cekali ispred kabineta. Kolicina vremena koja je potrebna za izradu ovog seminarskog rada, daleko nadmasuje sve prethodne. Pored toga sto studenti moraju da nabave literaturu za svaki detalj o temi koju rade, oni moraju da nacrtaju gomilu osnova, preseka, detalja, aksonometrija, 3D prikaza... i to u programima kao sto su AutoCAD i 3DS max, za cije znanje smo osakaceni tokom ove tri godine studija. Ja cenim ( a to je moja licna procena), da je vreme za izradu ovog seminarskog rada ako ne vece, onda bar jednako onom vremenu koje je potrebno za pripremu za konacnu predaju Studija, a sve kolege dobro znaju koliki je to ustvari posao. I tu neracunam samo sedenje za kompjuterom uz Word i AutoCAD, vec to sto za vecinu tema ova nasa (bogata) biblioteka i internet, nisu dovoljni, pa studenti neretko moraju, da odlaze i u druge gradove da bi nabavili materijal za izradu rada. Previse za jedan predmet ( pardon dva predmeta) od 2 kredita.
Druga stvar je to sto, da bi predao rad moras da dobijes dva plusa na konsultacijama. A da bi dobio prvi moras da imas bar 60% posto celog rada ( pa cak ti ni to ne garantuje + ). Ovaj uslov valjda sluzi da bi sprecio studente da kupuju radove, ali opet ne vidim kako ce to bilo koga da spreci da na taj nacin polozi ovaj ispit. Cak se neretko desavalo da studenti i pored dva plusa i komentara asistenta da je rad dobar, dodju na odbranu kod profesorke i onda saznaju da im rad ustvari nista nevalja i da ce morati vise da se potrude ( u narednom roku).
Razvoj arhitekture - Epizoda II


Mislim da je problem u tome sto ova katedra jos uvek nije shvatila da je njihov predmet sad zvanicno vrednovan brojem kredita, a ne njihovom licnom procenom.

 
At 3:39 AM, Anonymous Anonymous said...

Dakle, neke stvari se ipak ne menjaju... jedna od njih je i Mira Roter i njena do zla boga dosadna predavanja, a isto tako teski i zahtevni ispiti..

Ali vi barem sve to crtate kod kuce gledajuci u literaturu. probaj da upamtis osnove crkava i srednjovekovnih gradova i da ih iz glave reprodukujes na ispitu. I opet dobijes 6...

 
At 1:24 PM, Blogger pailhead said...

Ne pitanje je kako se sada razvoj odrzava, posto je materija za koju su nasa predavanja morala da traju 4 sata, 3-4 semestra, stisnuta u dva semestra sa predavanjima od dva sata.

Moram proveriti kako se razvoj sada dalje i da li je i dalje tezak ispit, posto je definitivno predmet ostao na malom broju kredita.

Ovo je samo iskustvo koje je imala jedna generacija u jednoj tranziciji, i sa tim iskustvom sam pokusao da ilustrujem sa kakvim ljudima mi imamo posla. Kako posle od njih da ocekujes da te necemu nauce.

 
At 10:16 AM, Anonymous Anonymous said...

e Pail ti to meni nesto :)
Ma pusti ih bte u k... bar cu dobiti vremena da razmislim gde cu nastaviti studiranje...
Sve jedno, opekao sam se jednom, resio sam pitanje razvoja, nekako su opet hteli da nas zajebu, hteli su!!!! Ali zavrsilo se sve ok...
Ali kako stvari sada stoje, "Razvoj scenario" se i dalje ponavlja i ponavljace se, i opet dosta ljudi ce patiti zbog toga samo jos gore jer na koraku su masteru.
Sve u svemu vidimo se negde i nekada!!!!

 
At 8:15 AM, Anonymous Anonymous said...

Ja sam druga godina sada i imamo taj predmet "Istorija arhitekture i naseljavanja". Posto je semestar tek poceo, ne znam kakav ce biti ispit, ali smo pre neki dan imali prvi kolokvijum koji je bio smesno lak (10 pitanja na zaokruzivanje). Treba ti u proseku 3-4 sata da bi naucio gradivo. Imamo jos jedan kolokvijum (2x20 poena) i ispit koji nosi 60 poena, pa cemo videti na sta ce to sve da izadje...

 
At 10:06 AM, Anonymous Anonymous said...

Vrlo zanimljive (za mene dosta zbunjujuce) promene u tom vasem visoko-skolskom sistemu, iz cega proizilazi da ce jos mnogo vode Dunavom proci dok se dodje do zeljenog cilja, posebno za vas mlade koji ste se nasli u stihiji tih promena.

Zahvaljujem se autoru bloga na iscrpnom opisu o svom iskustvu kao i ostalim komentarima koji mi bar donekle docaravaju 'slike i prilike' sa kojima se vi mladi danas suocavate u toj tranziciji sa kojom bi trebali doci do lakse integraciji u EU sistemu (?!).

Srecno...
cncprofessor
USA

 

Post a Comment

<< Home